Umro hercegovački kralj aluminija: ‘Ničim nije odavao da se radi o bogatom i moćnom čovjeku‘

Samo koju minutu prije podne u Kliničkom bolničkom centru Rebro u Zagrebu u srijedu je preminuo jedan od najpoznatijih i najuspješnijih hercegovačkih poduzetnika Jozo Bogdan, vlasnik FEALA iz Širokog Brijega. Sudbina je htjela tako da je u nedjelju pokojnog Bogdana ugrizla osa da bi potom u stanju anafilaktičkog šoka bio prevezen u mostarsku bolnicu. Nakon pogoršanja stanja i nakon što je pao u komu, u ponedjeljak u popodnevnim satima prebačen je helikopterom u Zagreb, u Klinički bolnički centar Rebro.

FEAL iz Širokog Brijega renomirana je tvrtka i ima dugu tradiciju u preradi aluminija. Osnovan je 1976. godine, a od 2000. godine je u potpunosti u privatnome vlasništvu pokojnog Joze Bogdana. Pogon FEAL-a je bio raketiran u ratu, a poslovanje je nakon toga bilo upitno. Bogdan je FEAL preuzeo u stečaju da bi ga do danas pretvorio u vodećeg prerađivača aluminija i aluminijskih građevinskih sustava u ovom dijelu Europe. U devet tvrtki FEAL Grupa zapošljava više od 650 radnika.

Iako bez značajnijeg formalnog obrazovanja, Bogdanu su u Hercegovini a pogotovo u Širokom Brijegu pripisivali zasluge za gospodarski preporod Širokog Brijega. Dio tamošnjih poduzetnika mu je uvijek isticao neviđeni talent u prepoznavanju poslovnih prilika i dar za okupljanje ljudi, uključujući i najboljih menadžera. Jozo Bogdan neće doživjeti dovršetak gradnje planiranog proizvodnog pogona u Karlovcu. Međutim, Širokobriježani su uvjereni da će FEAL Grupa nastaviti raditi uspješno i razvijati se upravo zato što je Jozo Bogdan uvijek imao odlične menadžere u tvrtki.

Bogdan je rođen u selu Dužice gdje je završio osnovnu školu. Kao i mnogi Hercegovci poslovnu etiku je stekao radeći u Njemačkoj u koju je otišao 1969. godine, s 14 i pol godina. Radio je na baušteli. Kopao je temelje ručnim alatima,vadio čavle… Njemačku je volio zato što je uredna država koja ga je naučila raditi. “Njemačka je meni najdraža zemlja poslije Hrvatske”, ispričao je u intervjuu za Globus 2013.

Prvi ozbiljni kapital stekao je na poslovima gradnje u Crnoj Gori nakon velikog potresa 1979. godine. Novcem zarađenim od rada u Njemačkoj i pozajmicom od 50 tisuća njemačkih maraka od svojih stričeva kupio je kamion i bavio se prijevozom građevinskog materijala. Nekoliko godina kasnije, već je zaradio dovoljno da kupi cisternu za prijevoz tekućih tereta. Zatim je sa šogorom u rodnom selu pokrenuo proizvodnju metalnih opruga na polovnim strojevima koje je dovukao iz Njemačke. A onda je ušao u biznis s aluminijem, uvozeći aluminijske profile iz Italije i Španjolske.

Ključni korak u poslovnoj karijeri čini 2000. godine kad na privatizacijskom natječaju preuzima tvrtku FEAL Lištica, nekadašnji dio SOUR-a Soko iz Mostara. Tvornica je bila teško oštećena u ratu, a Bogdan će tijekom narednih godina u obnovu i modernizaciju investirati preko 20 milijuna konvertibilnih maraka. Agencija za privatizaciju Federacije BiH će 2003. privatizaciju FEAL-a proglasiti za najuspješniji privatizacijski proces u BiH.

Uslijedit će daljnje širenje i akvizicije, ali i niz drugih društvenih aktivnosti koje je Bogdan poduzimao, poput sponzoriranja lokalnog košarkaškog kluba. U Trnu, samo tri kilometra udaljenom od Širokog Brijega, je imao imanje na kojem je često okupljao prijatelje. Impozantan je njegov podrum i arhiva vina koji je sam izgradio i uredio.

“U Hercegovini je bio omiljen čovjek. Ničim nije odavao da se radi o bogatom i moćnom čovjeku. Poznanstva je imao svugdje u svijetu. Uvažavali su ga i u Njemačkoj gdje se probio na tržište i ima veliku tvrtku, unatoč konkurenciji snažnog Schuco International KG s čijom tvrtkom Alukonigstahl iz Zagreba se uspješno nosi i na hrvatskom tržištu, ali i šire. Pomagao je svakome i bio je pristupačan čovjek, kojega je za uslugu mogao zamoliti bilo tko i on bi na razne načine pomagao.

Puno je pomogao ljudima i našem kraju”, opisuje ga jedan poduzetnik iz Širokog Brijega koji je zamolio da mu ne spominjemo ime. Političari su mu se, kaže nam, dodvoravali, ali on je ostao skroman, pristupačan svima. Ambiciozno je širio poslove. U Zagrebu je izgradio i stambenu zgradu sa 200 stanova za tržište. Na planini Velež je izgradio vjetropark. No, najviše je ostao posvećen rodnom kraju.

Nedovršeni projekt, kako kažu u Širokom Brijegu, Bogdanu će ostati kupnja uređaja i opreme za opremanje klinike u koju bi ugledni zagrebački neurokirurg i bliski Bogdanov prijatelj Marko Radoš dolazio povremeno raditi kao bi pomagao svojim mještanima.

Bogdanova tvrtka FEAL u Trnu kod Širokog Brijega ima suvremeni pogon za ekstrudiranje aluminija, elektrostatsko plastificiranje i anodno eloksiranje, kao i strojeve za obradu aluminijskih profila. Na tržištu nudi razne vrste aluminijskih konstrukcija koje se koriste u građevinarstvu i industriji te kompletne serije za proizvodnju aluminijskih sustava. Aluminijski profili i sustavi svojim dizajnom mogu biti prilagođeni specifičnim potrebama klijenata u arhitekturi: fasade, prozori, vrata, i industriji od ideje do finalizacije proizvoda.

Sirovinu odnosno aluminijske trupce nekada je osiguravao iz mostarskog Aluminija, a nakon što ih je ovaj gigant prestao proizvoditi, nabavlja ih na svjetskom tržištu. Zahvaljujući modernoj tehnologiji i kvaliteti proizvoda FEAL gotovo 60 posto proizvodnje izvozi, uljučujući i tržišta Njemačke i Austrije gdje mu je izravan konkurent Schuco International KG i ostale globalne tvrtke. Najveća proizvodna aktivnost događa se u pogonima u Širokom Brijegu i Mostaru.

Ljubomir Artuković, suvlasnik splitskog Tromonta, vidno šokiran Bogdanovom smrću, kaže da ga je uvijek doživljavao kao oca, iako je Bogdan od njega bio stariji tek nepunih deset godina. “Sjećam se kada sam ga upoznao s jednim članom obitelji koji je imao zdravstvenih problema, redovito se interesirao za njegovo zdravlje. Uglavnom, bio je jako pažljiv čovjek. Obožavao sam ga, a i on mene.

Puno smo lijepih zajedničkih trenutaka proveli skupa tako da mi je u ovom trenutku jako teško govoriti. Jozo Bogdan se ponosio svojim zavičajem i tamo su ga svi voljeli i cijenili. Uostalom, on je i zapošljavao puno ljudi. Bio je preteča razvoja Širokog Brijega. Od njega su svi mogli učiti, a on je bio čvrsto na zemlji. Bio je čovjek velikog srca i jedan od istinski izvorno pametnih i mudrih ljudi”, kaže Ljubomir Artuković.

Jozo Bogdan i njegova supruga nisu imali djece.          

RPŽ/Jutarnji list