Odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu. Odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj.
To je svima nam poznato razmišljanje iz ’91. Danas, nakon 23 godine, živimo slobodno. Činimo što želimo. Putujemo kamo želimo. Imamo pravo glasa.
Družimo se s onima koje izaberemo, ali i s onima s kojima moramo nastojeći svladavati pregrade razdvojnice i iznova graditi ne tako davno porušene mostove. Sve to možemo jer Oni nisu odustali. Oni nisu ideale podredili svomu životu, oni su podredili svoj život idealima koji se zovu Sloboda i Budućnost. Odustali su od svega kako bismo mi jednom nastavili gdje su oni stali, gradili prvo, svoju prošlost, tražili svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda … i budućnost. Stoga je svaki dan prigodno reći im: Hvala! Dragi prijatelji, hvala za spremnost jer ste bez razmišljanja ustali boriti se za svoj dom. Hvala za svaku kap prolivene krvi jer ste znali kolika joj je plaća. Hvala za živi primjer vjere jer ste kao prvo oružje nosili Gospinu krunicu oko vrata. Hvala vam što nas svake godine, a i češće, okupljate na molitvu oko svojih žrtvenika. Tako ste i nas, učenike i djelatnike KŠC-a, 18. studenoga okupili oko jednoga od njih – spomen-obilježja u Žepču podignutoga vama u čast. Ondje smo vam molitvom, pjesmom i upaljenim svijećama od srca za sve zahvalili. I još bezbroj Hvala… I budite sigurni – mi vas nikad nećemo zaboraviti! Gradit ćemo na ruševinama prošlosti i čuvati čistom uspomenu na vašu nesebičnu žrtvu. A vi počivajte u miru Gospodnjemu!
s. Elvira Lovrić