Istanbul – Povijesni posjet Abdullaha Güla Erevanu, prvi posjet jednog turskog predsjednika Armeniji, omogućit će Ankari da se utvrdi kao nezaobilazan faktor u rješavanju regionalnih kriza, ocjenjuju analitičari.
Turska je već nekoliko mjeseci posrednik i domaćin pregovora susjednih zemalja – Sirije i Izraela, te Irana i zapadnih sila. Nakon sukoba Gruzije i Rusije oko Južne Osetije, Ankara je ponudila svoje usluge i predložila osnivanje foruma suradnje za uspostavu regionalne stabilnosti na Kavkazu. No, da bi opstala kao vjerodostojna mirovna snaga, Turska mora početi proces normalizacije s Armenijom, upozoravaju stručnjaci za međunarodne odnose. Subotnji posjet Güla Erevanu mogao bi biti prvi korak u poboljšanju odnosa dviju nacija koje opterećuju tragični događaji iz 20. stoljeća.
Turska je priznala nezavisnu Armeniju nakon raspada Sovjetskog Saveza, ali dvije zemlje nikad nisu uspostavile diplomatske odnose. Zbog rata u Gornjem Karabahu Turska je 1993. godine zatvorila granicu prema Armeniji i ona nikad više nije otvorena. U sukobu oko Karabaha, odmetnute azerbejdžanske pokrajine naseljene Armencima, Turska je podržavala Azere, blizak muslimanski, turkijski narod.
No, u pozadini loših tursko–armenskih odnosa je puno veći problem – genocid nad Armencima koji je 1915. i 1916. proveden u Osmanskom Carstvu. Armenski dijelovi Anadolije počišćeni su od kršćanskog armenskog stanovništva u zločinačkoj kampanji koja je odnijela između 600 tisuća i milijun i pol života (ovisno o tome tko procjenjuje).
Turska ne priznaje da se tu radilo genocidu, tvrdeći da su u borbama ginuli i kršćanski Armenci i muslimanski Turci. Samo spominjanje genocida u kontekstu događaja iz 1915. – 1916. u Turskoj može biti kažnjeno zatvorom zbog kaznenog djela “uvrede turske nacije”.
Armenija je pak uspjela dobiti međunarodno priznanje za svoje tvrdnje – osmanski genocid nad Armencima osudilo je dvadesetak zemalja (najčešće u formi parlamentarne deklaracije), među njima i Njemačka, Francuska, Sveta Stolica, Austrija, Italija i Rusija.
Pored toga, Erevan godinama optužuje Ankaru, Tbilisi i Baku da trilateralnim projektima izgradnje naftovoda, plinovoda i željeznice iz Azerbajdžana preko Gruzije do Turske namjerno izoliraju Armeniju. Ankara pak prigovara Erevanu zbog opasnosti koja stanovništvu Turske prijeti od prastare i nesigurne nuklearne elektrane u Metsamoru, koja proizvodi polovicu armenske struje.
Velikoj zemlji poput Turske sa 70 milijuna stanovnika ne treba Armenija, ali to je posljednja zemlja s kojom ona nije riješila sporove. Prva etapa je uspostava dijaloga. Turska sebi ne može dozvoliti imidž zemlje sukobljene s malim zemljama koje je okružuju – kaže Beril Dedeoglu, profesor međunarodnih odnosa na istanbulskom Sveučilištu Galatasaray.
Turski predsjednik Abdullah Gül ovog će vikenda, na poziv svog kolege Serža Sargasjana, posjetiti Armeniju povodom nogometne utakmice reprezentacija dviju zemalja, što je velik korak za dvije zemlje koje nemaju diplomatske odnose. Sargasjan je istaknuo podršku turskom planu foruma za Kavkaz i dodao da Armenija cijeni “sve napore pojačanja povjerenja, stabilnosti i sigurnosti u regiji”.