Danas se obilježava osamnaesta obljetnica mučeničke smrti fra Vjeke Ćurića, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene rodom iz Lupoglava kod Žepča. Fra Vjeko je od 1983. godine pa sve do svoje smrti djelovao kao misionar u Ruandi.
Tko se još ne sjeća strašnih vijesti iz 1994.: u Ruandi u središnjoj Africi većinski Hutui u samo sto dana poubijali su mačetama, toljagama i vatrenim oružjem gotovo milijun Tutsija. U Ruandi su se tada zatekli i hrvatski svećenici misionari, od kojih su neki riskirali svoj život da spase nedužne. Takav je bio i fra Vjeko Ćurić, i sam ubijen četiri godine kasnije, 31. siječnja 1998. Na mjestu pogibije danas je spomen-ploča, a i papa Ivan Pavao II. samo dan nakon fra Vjekina ubojstva spomenuo ga je u govoru na Trgu Sv. Petra: – Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara, koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život.
Još kolonijalni njemački i belgijski režimi u Ruandi favorizirali su Tutsije, što je kod većinskog plemena Hutu stvaralo mržnju. Zemlja je 1962. stekla neovisnost, a 1990. zametnuo se građanski rat, koji je 1994. kulminirao pogromom Tutsija, da bi kasnije bilo i mnogo osvete protiv Hutua. Nakon tragedije, Ruanda je pomalo uplovila u stabilnije vode.
Fra Vjeko Ćurić rodio se kod Žepča u BiH 1957. U Visokom je završio klasičnu franjevačku gimnaziju, a zaređen je 1982., nakon što je diplomirao bogosloviju i filozofiju u Sarajevu. U Parizu se pripremao za misijski poziv, a u Ruandu je otišao 1983. Prema franjevačkom planu Projekt Afrika nastojao je naučiti mjesne običaje i plemenske jezike, pomagao je u duhovnim i materijalnim potrebama lokalnom stanovništvu te organizirao konvoje humanitarne pomoći.
U jeku građanskog rata, gotovo svi svećenici bijelci napustili su zemlju. Vjeko Ćurić je ostao, iako je nekoliko puta bio u smrtnoj opasnosti. Spasio je nekoliko tisuća Tutsija, među njima najviše djece, koju je nazivao svojim garama – crnčićima.
RPŽ/Bitno.net/Svjetlo riječi