Danas je blagdan sv. Marka

sv. marko_evandelist

Danas slavimo svetog Marka evanđelista, pisca najstarijeg evanđelja u Bibliji. Po prilično relevantnim starim izvorima crkvenih otaca, njega se smatra učenikom svetog Petra. Samim time opravdano se pretpostavlja da je ono što je zapisao u svom evanđelju, bilo upravo ono što mu je Petar priopćio iz vlastitog života sa Isusom.

Markovo evanđelje je najkraće u Bibliji, ali se odlikuje dinamikom i opisom događanja koje opisuju Isusa kao ozdravitelja i osloboditelja, te snažnog navjestitelja evanđelja, radosne vijesti o Kraljevstvu Božjem.
Marko je pučki pripovjedač koji zbori jasno, jednostavno i neposredno. Zaustavlja se na dragocjenim pojedinostima kojih kod ostalih evanđelista ne nalazimo, poput opisivanja Isusove čovječje strane (samo Marko donosi zgodu o Isusovu gnjevu, gorčini, zgražanju; samo on donosi Isusovu molbu za učenike, uzdiše i vapi Ocu; ljubi djecu…). U svoje nas Evanđelje Marko postupno uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.
Što predaja govori o svetom Marku?
Prema predaji, Marko je djelovao na jadranskoj obali, u Libiji i Aleksandriji, kamo je došao oko 65.godine i gdje je osnovao kršćansku zajednicu. Kao biskupa Aleksandrije napadaju ga na oltaru neprijateljski raspoloženi stanovnici, vežu ga oko vrata i tako vuku dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. Nevrijeme je spriječilo ubojice da ga spale, njegovo je tijelo ostalo netaknuto, a kršćani ga zakapaju.
Njegove kosti pronašli su 828. mletački trgovci i prenijeli ih u Veneciju. Sveti Marko postao je zaštitnikom grada i Mletačke Republike, a Mlečani su mu izgradili veličanstvenu baziliku, odnosno katedralu sv. Marka. Prema legendi, jedan je zidar pri gradnji pao sa skele, ali je molitvom sv. Marku ostao nepovrijeđen. Zbog toga je sv. Marko zaštitnik zidara.
U našim krajevima posvećene su sv. Marku dvije katedrale: u Korčuli i u Makarskoj, a u Zagrebu na Griču starodrevna crkva sv. Marka postaje simbol Gornjega grada, te crkva koja je možda najviše ušla u razna povijesna zbivanja hrvatskoga naroda.
Izvor: narod.hr