Mara i Niko Tadić: Već 70 godina u braku

tadici

Naša priča počinje 13. studenog 1946. godine u mjestu Gornja Lovnica, tada u sastavu općine Zavidovići, a danas općine Žepče i samostalne župe sv. Petra i Pavla u Lovnici. Gotovo 18-godišnjak Niko i pet godina starija Mara odlučili su se vjenčati i pred Bogom ozakoniti svoju ljubav. Upoznali su se dvije godine ranije u vodenici kada je Niko ostao zapanjen Marinom ljepotom, koja je i bila presudna za njihovo upoznavanje a, kasnije, dug i plodan zajednički život. 

Ipak, nije sve išlo glatko. Kada su se željeli vjenčati i kada su stali pred matičara Niko nije imao punih 18 godina te je vjenčanje moralo biti pomaknuto dok ne dobije dozvolu kotarskog suda iz Žepča. Već zakazano vjenčanje samo što nije počelo, a Niko nije ni znao hoće li dobiti dozvolu suda. Htjelo se ipak tako da ovi mladi ljudi budu vjenčani te je samo nekoliko sati prije vjenčanja dobio dozvolu i pred zakonom i Bogom mogla se ovjekovječiti njihova ljubav.

Život ove ljude, sada u poodmakloj dobi (Mara 1924., Niko 1929.), nije mazio, ali zajedničkim dogovorima, uzajamnim poštivanjem, ljubavlju jednog prema drugom i vjerom u Boga uspjeli su doživjeti 70 godina zajedničkog života, nešto što je, osobito u modernom svijetu u kojem živimo, gotovo nezamislivo. U svom dugovječnom braku dobili su dvanaestero djece: pet sinova, od kojih je jedan sin tragično preminuo, i sedam kćeri. Bog ih je nagradio i s 32 unučadi i 29 praunučadi. Zanimljivo je kako najstarije dijete ima 67 godina, najstariji unuk ima 43 godine, a najstarije praunuče 20 godina. Najmlađe dijete ima 43 godine, najmlađe unuče 17 godina, a najmlađe praunuče svega nekoliko mjeseci.

I danas, ovih dvoje ljudi žive zajedno i skromno u svojem rodnom selu i domu koji su gradili zajedno kao i obitelj proteklih 70 godina. Primjer su svojoj velikoj obitelji, susjedima i prijateljima životnim iskustvima i mudrostima stečenim dugim životom. Još jedna rijetkost veže se za ovo dvoje ljudi, naime, Mara i danas nosi svakodnevno narodnu nošnju žepačkog kraja, te je ona ujedno i najstarija stanovnica Gornje Lovnice. Upitani što je tajna tako dugog i uspješnog braka skromno odgovaraju, uzajamno poštovanje, zajedničko dogovaranje i ljubav jednog prema drugom te prema obitelji.

Piše: Slaven Tadić