Washington – Kad su u studenom 2006. objavljene fotografije bivšeg KGB–ova agenta Aleksandra Litvinenka sa samrtne postelje u londonskoj bolnici, svijet je bio šokiran brzinom kojom je propadao otrovani agent. Otkriće da je ubijen polonijem 210 izazvalo je potpunu paniku – u bolničku sobu ulazilo se u posebnim odijelima, zatvoren je restoran u kojem je navodno otrovan.
Danas, dvije godine kasnije, četvero američkih liječnika došlo je do šokantnog otkrića – svaka osoba koja drži cigaretu u ruci proizvedenu u Americi otrovana je, doduše u značajno manjoj mjeri, jednako kao i Litvinenko.
Medicinski časopis American Journal of Public Health u svom je rujanskom izdanju objavio da američka duhanska industrija od javnosti već 40 godina taji da je njezin proizvod radioaktivan. Duhanski dim sadrži, naime, radioaktivnu tvar polonij 210 (PO–210) u tolikoj mjeri da bi svaka kutija Marlbora na sebi trebala imati upozorenje da su cigarete radioaktivne. I ne samo to, nego i da su glavni izvor radioaktivnog zračenja!
Znanstveni tim na čelu s Monique E. Muggli iz Klinike Mayo proučio je 1500 različitih dokumenata, među ostalim i interne dokumente vodećih proizvođača cigareta u SAD–u, koji pokazuju da je duhanski lobi za opasan sastojak znao puna četiri desetljeća, da je pokušao ukloniti polonij 210, u čemu nije uspio, i nakon toga zatajio informacije iz straha da će pasti prodaja cigareta. Iz njihove analize proizlazi da su pušači koji dnevno popuše kutiju i pol cigareta izloženi zračenju koje odgovara jačini od 300 rengenskih snimki prsnog koša na godinu.
Iako je otprije poznat podatak da je polonij 210 odgovoran za jedan posto svih karcinoma pluća u SAD–u, ovo otkriće tu činjenicu stavlja u sasvim novi kontekst. Imajući na umu da svake godine od raka pluća u SAD–u umre 162.460 ljudi, a u cijelome svijetu 1,3 milijuna, to znači da bi polonij mogao biti odgovoran za 1600 smrti u SAD–u i 11.700 smrti od raka pluća u cijelom svijetu. Prva informacija o tome da duhanski dim sadrži polonij objavljena je 1964. Polonij emitira kancerogeni oblik zračenja, poznat kao alfa–zračenje.
Eksperimenti na životinjama pokazali su da izaziva rak pluća tako što se taloži u bronhima. Iako polonija 210 ima u atmosferi zbog radija 226 u Zemljinoj kori, vjeruje se kako je polonij otkriven u duhanu posljedica visokofosfatnog gnojiva koji uzgajivači koriste kako bi mu “poboljšali okus”. Uzgajivači duhana u razvijenim zemljama koriste industrijsko gnojivo obogaćeno fosfatima koje se pak proizvode od minerala apatita. On sadrži radij 226 i njegove izotope, poput olova 210 i polonija 210.
“Da bi duhan bio dobrog okusa, mora se smanjiti udio dušika, što se postiže visokofosatnim gnojivom nekoliko puta. Što je viša razina fosfata u gnojivu, to je veća i koncentracija polonija 210 u biljci duhana”, pišu autori. Biljka duhana, nastavljaju dalje, ne upija polonij samo kroz tlo, nego se on tijekom gnojenja taloži i na njezinu lišću.
Polonij se povezuje s kalcijevim fosfatom i olovom 210 u netopljive radioaktivne čestice koje se prenose u dim koji pušač potom inhalira direktno u pluća. Još tijekom 60–ih najveći proizvođači duhana utvrdili su da je polonij 210 sastojak duhana i duhanskog dima. Do 1968. Philip Morris potvrdio je da su razine polonija 210 u njegovim cigaretama slične onima koje su se u to doba navodile u stručnoj literaturi – 0,33 do 0,36 pikokirija po gramu (pCi/g) duhanskog materijala u cigareti.
Potom je duhanska industrija pokušala ukloniti polonij iz duhanskog lišća pranjem, selektivnim mjerenjem polonija, filtriranjem dima pa čak i genetičkim inženjeringom. U dokumentima iz sredine 70–ih Philip Morris izvijestio je da je jednom vrstom otapala uspio smanjiti radioaktivnost lišća od 10 do 40 posto. Bivši znanstvenik zaposlen u Philip Morrisu, William Farone, svjedočio je o tim naporima 2001. godine: “Pokušali smo ukloniti polonij 210 iz duhana. Jedna istraživačica veći dio karijere pokušavala je to učiniti, i otkrili smo da možemo isprati otprilike polovicu.
Druga polovica bila je u duhanu. Dakle, to je teško oprati. A i pitanje je kako bismo oprali sav duhan koji je stizao u Philip Morris.” Postojao je još jedan problem, koji je istaknuo Liggett Tobacco Group. Čak i kad su proizvođači uspjeli isprati barem nešto polonija, s njim je nestala i primamljiva aroma karakteristična za duhan. Liggettov pomoćni direktor za istraživanja zaključio je da pranje duhana nije isplativo.
Ranih 80–ih Philip Morris je utemeljio laboratorij koji je mjerio razine polonija 210 u duhanu. Kad već nisu mogli utjecati na to čime uzgajivači gnoje duhan, mogli su barem pratiti biljke pa tako Farone navodi kako je jedna istraživačica iz proizvodnje “uklanjala određene materijale za koje je osjećala da su suviše radioaktivni da bi se koristili u proizvodnji cigareta”. Nije poznato jesu li razine polonija pratili i drugi proizvođači, no Philip Morris jest sigurno, što je posvjedočio i potpredsjednik za istraživanje, razvoj i inženjering Richard Carchman.
“Odgovor: Dakle, što smo učinili… Najprije da objasnim, kad kažete radioaktivno, to nije bilo kao da okolo hodate s Geigerovim brojačem i čekate da zapišti. To je vrlo mala razina zračenja. Zbog toga smo otvorili laboratorij u kojem smo mjerili polonij 210. Našli smo ga u vrlo, vrlo malim količinama. Bilo ga je jako, jako teško izmjeriti.
Pitanje: I, jeste li ga mogli izmjeriti?
Farone je posvjedočio da je Philip Morris 1998. zatvorio laboratorij jer je dolazio do otkrića koja su mogla rezultirati sudskim tužbama. Moglo se, naime, vrlo lako dokazati da je tvrtka imala načine da proizvede sigurnije cigarete, ali je odabrala to ne učiniti. Kemičar Philip Morrisa Jerry Whidby otkrio je još nešto na što duhanska industrija nije mogla pristati – pokazalo se da se smanjenjem katrana i nikotina u cigaretama smanjuje i udio polonija 210. Cigaretni filteri neznatno su uklanjali polonij iz duhanskog dima.
U Philip Morrisu su ih testirali nekoliko, no odbili su koristiti onaj koji je uklanjao najviše polonija. Smatrali su kako se novi filter neće svidjeti kupcima cigareta, a to je značilo i dodavanje aditiva u cigarete, što je opet bilo rizik za zdravlje?! Kad su odustali od filtera, okrenuli su se genetičkom inženjeringu. Smatrali su da bi mogli smanjiti količine polonija u duhanu ako uspiju proizvesti biljku glađih listova, koja neće u tolikoj mjeri “hvatati” polonij nakon gnojenja. O tome je 2001. također svjedočio Farone. Laganje na sudu.
“Odgovor: Pa, projekt je bio zatvoren prije nego što smo dobili sve rezultate. Dogodilo se da smo u ciklusima dobivali novac za projekt, a potom bi bi zatvoren, a onda bi opet stigao novac, i onda bi nas opet zatvorili. I to je… paraliza za paralizom. Ideja je bila produljiti vrijeme u kojem će proizvod koji ubija ljude ostati na tržištu.
Pitanje: Philip Morris i dalje provodi genetičke eksperimente sa svojim proizvodom?
Odgovor: Ne baš. Philip Morris provodi genetičke eksperimente na svojem proizvodu nakon što ih je započeo, zaustavio, započeo, zaustavio, započeo i zaustavio.” Dokumenti koje je prikupilo četvero liječnika također dokazuju da je Philip Morris, preko svojih odvjetnika, sustavno prikrivao istinu koju je znao. Većina internih dokumenata o poloniju 210 nikada nije objavljena.
Čak nisu željeli objaviti ni dokument koji je išao u njihovu korist, od straha da javnost ne bi počela previše raspravljati o poloniju 210 u duhanu. Godine 1997. na sudu se zbog tužbe protiv duhanske industrije našao bivši direktor istraživanja i potpredsjednik za znanost i tehnologiju u Philip Morrisu, Thomas Osdene.
On je ujedno vodio i laboratorij koji je mjerio razine polonija 210 u duhanu. U parnici se 123 puta pozvao na 5. amandman, među ostalim i kad su ga pokušali ispitati o poloniju u duhanskom dimu. Činjenicu da je polonij 210 radioaktivna tvar zanijekao je i Nick Brookes iz Brown and Williamsona, koji je prije tog posla bio jedan od pet regionalnih direktora tvrtke British American Tobacco.
“Pitanje: Jeste li svjesni da je polonij 210 radioaktivna tvar?
Odgovor: Zvuči tako, no nisam direktno toga svjestan.”
Nedatiran, interni dokument tvrtke Brown and Williamson pokazuje kako su njezini odvjetnici dopuštali zaposlenicima koji su se pojavljivali na klupi za svjedočenje da priznaju da u njihovim proizvodima ima tragova polonija 210, no i da su ih upućivali da kažu kako on nije nikakav rizik za zdravlje.
“Iako je za polonij 210 dokazano da ima tumorsko djelovanje na laboratorijske miševe, nije uspostavljena veza izvan svake sumnje između polonija 210 i duhana te duhanskog dima i kancerogenih aktivnosti u ljudima. Ustvari, razine polonija 210 kojima su pušači izloženi očito su premale da bi utjecale na zdravlje pušača. Dodatak: polonij 210 u tragovima u duhanu i duhanskom dimu ne predstavlja opasnost za pušače.”
I ne samo to. Duhanska industrija išla je toliko daleko da je svjesno iskrivljavala činjenica s kojima je bila upoznata, pa je tvrdila da su količine polonija 210 u duhanu posljedica atmosferske alfa–aktivnosti.
Još 60–ih godina Philip Morris je molio sve koji bi potvrdili ovu tezu da mu se jave kako bi mogli zaustaviti tužbe oboljelih od raka pluća. To ih, međutim, nije spriječilo da u sudskim procesima tvrde kako polonija 210 ima “svugdje oko nas”, pa tako i u duhanu, i to ponajviše zahvaljujući nuklearnoj katastrofi u Černobilu koja se, faktografije radi, dogodila 1986. Za duhansku industriju, nažalost, s više od dvadeset godina zakašnjenja.
U zaključku znanstvenog rada liječnici pišu: “Ni na jednoj web stranici velikih duhanskih industrija nismo pronašli da se spominju radioaktivne čestice u duhanu i duhanskom dimu. Zbog toga podržavamo da se na kutije cigareta stavi novo predloženo upozorenje – Cigarete su glavni izvor radioaktivnog zračenja.”
Glasnogovornica tvrtke British American Tobacco izjavila je Independentu kako “nije poznato koji sastojak cigaretnog dima uzrokuje rak” te je dodala kako polonija 210 ima i u hrani. “Prilično je poznato da je polonij 210 prisutan u cigaretnom dimu jer ga ima u svim biljkama te vrste, uključujući i jagodama. Godine 1977. provedena je studija koja je pokazala da 77,3 posto dnevnog unosa polonija 210 u organizam dolazi iz hrane, a 17 posto iz duhana. Svjetska zdravstvena organizacija pokušava utvrditi koji sastojci duhanskog dima najviše utječu na pojavu bolesti kakva je i rak pluća, no dosad nije zaključila da je polonij 210 glavni sastojak.”
Glasnogovornik Philip Morrisa tvrdi da je u 30 godina objavljeno mnogo dokumenata o poloniju, a na njihovim web stranicama postoje i linkovi. No, dodao je, ne postoji kompanija koja bi objavila sve svoje interne dokumente.