Danas 31. siječnja na devetnaestu obljetnice mučeničke smrti misionara fra Vjeke Ćurića u njegovoj rodnoj župi Osova, služena je sveta misa.
Pred velikim brojem svećenika i vjernika, misno slavlje je predvodio prečasni fra Stipan Radić, župnik župe Lepenica kod Kiseljaka i dekan Kreševskog dekanata. Fra Stipan je u propovijedi kazao: „Prošle godine na osamnaestu obljetnicu fra Vjekine smrti bio sam u Kivumuu i moleći Gospodina na fra Vjekinom grobu pomislio sam isto što i danas ovdje s vama: Fra Vjeko je služio Kristu, slušao je njegove zapovjedi, a najveću zapovijed, zapovijed ljubavi, živio je, i svoj život dao žrtvujući se za svoju braću.“ Dalje je fra Stipan pozvao vjernike da po uzoru na fra Vjeku ljube i pomažu jedni druge i da jedni drugima opraštaju grijehe i propuste. „Oprostimo i onima koji su ubili fra Vjeku, jer i on im je sigurno oprostio i moli za njih, kao i za nas. On također moli za svoju crnu braću za koje je dao život, moli i za nas, za mir u dvjema napaćenim zemljama, Ruandi i BiH. Bog po fra Vjeki daruje čovjeku snagu da se pokrene, daruje mu hrabrost da nadvlada životne prepreke, daruje mu snagu oprosta i dar iskrene molitve i ljubavi za neprijatelje“, naglasio je fra Stipan.
{gallery}zepce/20170131_obljetnica_fra_vjeko{/gallery}
Fra Vjeko Ćurić je rodjen 26. travnja 1957. župa Osova, općina Žepče, Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu završava u rodnom mjestu. Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom. Studirao je na franjevačkoj teologiji u Sarajevu i zaređen je za svećenika 1982. godine.
Poslije ređenja odlazi u Pariz na studij francuskog jezika, te u Ruandu dolazi 1983. Gdje ostaje do smrti. Pokopan je u novoj župnoj crkvi u Kivumuu koju je sam sagradio.
Prva grupa fratara dolazi u Ruandu 20. veljače 1983. Kivumu im je dano kao njihovo mjesto. Fra Vjeko Ćurić slijeće na Kigalski aerodrom 28. kolovoza 1983. spreman za misionarski život.
1. studenog 1990. počinje rat u Ruandi. 6. travnja 1994. avion predsjednika je oboren te počinje pokolj u Ruandi. Svi fratri osim fra Vjeke napuštaju Ruandu a on je ostao u zemlji cijelo vrijeme rata. Prije pokolja i svoje smrti fra Vjeko je planirao sagraditi srednju školu za mlade iz Kivumuu. Zemlja mu je bila dana od biskupije. Poslije pokolja on je dao zemlju za povratnike i tako nije više imao zemlju za sagraditi školu.
U spomen fra Vjeke Ćurića fratri su izgradili školu za mlade iz Kivumu-a što mu je za života i bila želja. Po uzoru na fra Vjeku iz žepačkog kraja su otišla još tri svećenika misionara, fra Ivica Vrbić, don Gabrijel Jukić i don Marko Jukić, koji na svom putu hoda za Bogom daju divne primjere svetoga života, donoseći potrebitima ljubav i dobrotu, donoseći im Krista.
Vesna Tadić