Župa Radunice proslavila je danas svoj patron, blagdan Svete Ane i Joakima. Središnji dio proslave bila je svečana sveta misa u 11:00 sati koju je uz koncelebraciju dvadeset svećenika predvodio velečasni Vladimir Pranjić, župnik u župi svetog Josipa u Zenici. Brojni hodočasnici došli su danas u Radunice iz susjednih župa, iz bliže i šire okolice kao i iz inozemstva. Slavlje je pjevanjem uveličao zbor župe Radunice.
{gallery}zepce/20180727_patron{/gallery}
Svece slavimo iz dva razloga a prvi je taj jer su svojim životom zavrijedili biti miljenici Božji i vjerujemo kako će naše molitva do Boga lakše doprijeti ako nas i oni zagovaraju, a želja da ih nasljedujemo u svojim životima je drugi razlog zašto ih štujemo. Prvi razlog je puno češći ali je drugi puno važniji pa je stoga i puno rijeđi, kazao je u početku propovijedi vlč Pranjić, te nastavio. Dok slavimo Svetu Anu i Joakima želio bih da nasljedujemo njihov primjer. Vjera i molitva su dvije osobine koje su krasile ove svece. Živjeli su s pouzdanjem u Boga iako im on nije podario djecu zbog čega su često bivali stigmatizirani. U toj nedaći nisu gubili pouzdanje u Boga.
Vjeru koju baštinimo od Joakima i Ane mi smo u današnjem vremenu rastočili. Danas vjeru doživljavamo više kao kofer koji uzmemo i nosimo sa sobom, a ne kao put koji živimo. Vjeru danas doživljavamo kao znanje, kao događaj a trebali bismo je doživljavati kao svoje životno opredjeljenje. Svima nam je potrebna obnova vjere u životu kako bismo i naše međuljudske odnose mogli unaprijediti. Potrebno je zapitati se jesam li vjernik svojim životom. Trebamo oprostiti, ljubiti drugog čovjeka, činiti dobro drugima. Molimo danas Svetu Anu i Joakima da svojim zagovorima pomognu nama da ponovno otkrijemo snagu vjere. Radost slavljenja svete mise i euforija susreta s Kristom ponesimo u svoje svakodnevne živote, u svoje međuljudske odnose i zapitajmo se koliko svojim međuljudskim odnosima očitujemo svoju vjeru.
Uz vjeru, Joakima i Anu krasila je i molitva. Nakon što mu je, kako stoji u apokrifnim spisima, jedan sunarodnjak predbacio kako je nedostojan prinositi žrtvu, jer nema djece, što se tada smatralo posljedicom grešnosti, Joakim odlazi 40 dana u pustinju moliti. A koliko danas ima molitve u našim obiteljima? Izostanak prave istinske i ustrajne molitve u obiteljima donosi ono što imamo danas, da su toliki posvađani, razjedinjeni, zavidni, ljubomorni i spremni živjeti misleći samo na sebe. Dok je u obiteljima bilo više zajedničke molitve bilo je više radosti, jedinstva, ljubavi i susreta. Neka ovo današnje promišljanje bude povod da donesemo odluku po pitanju svoje vjere, te da je konzumiramo u svom svakodnevnom životu. Kršćanstvo, vjera, jedino mijenja ovaj svijet na bolje ako se upotrebljava, ako se živi, te stoga želim svima nama da živimo svoju vjeru u okolnostima svoga života, ondje gdje jesmo, među onim ljudima koje svakog dana susretnemo na svom životnom putu. Jedino ako upotrebljavamo svoju vjeru mijenjamo ovaj svijet na bolje, zaključio je velečasni Pranjić.
Na koncu misnog slavlja radunički župnik vlč Ilija Orkić zahvalio je svima na zajedničkom slavljenju Boga, svima koji su pomogli oko organizacije proslave patrona kao i brojnim donatorima koji materijalno pomažu obnovu župne crkve.
Postaja.ba (A.J.)