Proteklog vikenda, točnije u subotu s početkom u 18:30 sati, održana je književna večer, to jest predstavljena je knjiga “Pjesma gladi, život i djelo Ilije Glavote”u Oratoriju KŠC-a “Don Bosco” u Žepču.
Predstavljanje ovog djela, kojemu je autor naša mlada sugrađanka, Kristina Malbašić, zajedno sa koautorom dr. sc. Domagojem Tomasom, omogućila je suradnja ogranka Matice Hrvatske i Katoličkog školskog centra “Don Bosco” Žepče.
Kratki uvodni pozdrav nazočnima je uputio don Milan Ivančević, ravnatelj KŠC-a “Don Bosco”, koji se zahvalio, prvenstveno, autorima što su nas obogatili na ovaj način te nazočnima što su prepoznali vrijednost njihovog rada i uljepšali večer svojim dolaskom.
Profesor Perica Jukić, kao član Matice Hrvatske, koja počinje aktivno djelovati i u Žepču, ukazao je na to da je ovo djelo veoma značajno za povijest. Naveo je kako je ovih dana petsto i neka godišnjica od prvih pisanih tragova o Žepču a također je ovo vrijeme koje se poklapa i sa 100- godišnjicom smrti Ilije Glavote, te kako se povijest zanimljivo isprepliće. Uz zahvalu, kako autorima tako i nazočnima, prepustio je “odgovornim” da sve goste razvesele svojim izlaganjem.
Nakon kratke stanke , uz neizbježnog učenika glazbene škole Katarina Kosača Kotromanić, Marka Markanovića i njegovu gitaru, Domagoj Tomas je kazao par riječi. Po njegovim riječima, ključni razlog zašto su obrađivali ovaj lik, lik Ilije Glavote, je njegov značaj za rad i djela Antuna Branka Šimića. Ovaj veliki hrvatski književnik, A.B. Šimić u svom djelu “Pjesma gladi” , govori o svom prijatelju Iliji Glavoti, koji je umro od gladi u 25-oj godini života, odnosno od bolesti koja je izazvana pothranjenošću. Šimić i Glavota su zajedno stasali, čak je Glavota bio taj koji je poticao Šimića da objavljuje svoje pjesme. On je zapravo bio mentor početku Šimićevog stvaralaštva te se tu najviše vidi njegov značaj.
Sama autorica, Kristina Malbašić, se također zahvalila svima što su ih došli podržati te čitajući kratke ulomke Glavotinih radova, ukazala na njegov značaj za rodne Drinovce ali i nas danas.
Ono što se nje dojmilo je zapravo Glavotin odnos i ljubav prema rodnim Drenovcima, jezeru Krenica, prema rodnom kraju i njegovim žiteljima. Po njenom mišljenju, iako je on “mali pisac”, koji vjerojatno nikad neće ući u nacionalnu književnost, te će ostati zasjenjen većim i “jačim” piscima, danas u postmodernizmu, njegova djela mogu ipak naći svoje mjesto. Na kraju je ostavila čitateljima da ipa sami interpretiraju sadržaj ovog djela.
{gallery}zepce/20161015_pjesma_gladi{/gallery}