Danas, 13. prosinca je blagdan Svete Lucije koji je duboko ukorijenjen u hrvatskim narodnim običajima. Na dnašnji dan sije se pšenica u zdjelice kao simbol obnove života i plodnosti da bi do Božića pšenica narasla i zazelenila se te ukrašavala božićni stol.
Tijekom božićnog vremena pšenica stoji ispod bora, uz jaslice ili u kutu sobe. Radi ljepšeg izgleda, pšenica se podreže i ovije crvenom trakom ili hrvatskom trobojnicom. U nekim se krajevima posred pšenice napravi udubina u koju se stavlja čaša, a u čašu tri svijeće koje se pale na badnje veče. Tako ovaj običaj spada u skupinu pravih božićnih običaja kojemu je svrha da na sam Božić u kući bude zelenila. Običaj je također da se od Lucije do Božića prati vrijeme, jer prema pučkoj predaji, slijedeće će godine u pojedinom mjesecu biti takvo vrijeme kakvo je na odgovarajući dan od Sv. Lucije do Božića.
Sveta Lucija ili Svjetlana u većini je sjevernoeuropskih zemalja zapravo svjetlonoša koja se slavi s jednakom pažnjom i veseljem kao i Božić. Kod nas, ako niste znali, ima još jedna tradicija koja je vezana uz Svetu Luciju, a nije riječ o pšenici već predviđanju za koga će se djevojke jednog dana udati. Upravo na dan Svete Lucije mnoge mlade djevojke ispišu na 12 malih papirića 12 muških imena. Papirići se zamotaju kao bomboni te se svaku večer na način da papiriće stavite u ruke i tresete ne bi li jedan ispao van, taj papirić spali i proces se ponavlja sve do Badnjaka kada ostane samo jedan nespaljeni papirić. Ime ispisano na tom posljednjem papiriću ime je budućeg muža, a kaže se da to ime niti ne mora biti baš to, ali može biti slično njemu (na primjer Darko/Dario). Tako će Sveta Lucija predvidjeti za koga će se mlada djevojka udati.
Sveta Lucija je zaštitnicu svjetla, slijepih (tjelesnih i duhovnih), vida, ratara, lađara, staklara, krojača, tkalaca, pisaca, vratara i kovača. Kod nas su uvriježene dvije legende o Svetoj Luciji.
Prva datira iz 6. stoljeća nove ere prema kojoj je Sveta Lucija sicilijanska djevica iz Sirakuze, koja je mučenički umrla 304. godine kad je u Cataniji na grobu svete Agate tražila lijek za svoju teško bolesnu majku. Prezrela je poganskog prosca koji ju je potom htio poslati u javnu kuću. Tamo se žestoko opirala te su je slijedile lomača i goruće ulje, ali oni joj nisu naudili pa joj je krvnik probo grlo mačem.
Prema drugoj legendi sama si je iskopala oči i poslala ih onome neželjenom proscu, a Majka Božja zauzvrat ju je obdarila ljepšim očima. Umjetnici svetu Luciju prikazuju kao nebesku iscjeliteljicu očiju, a prepoznajemo je po bodežu i rani na vratu, po uljanici (svjetiljki) i po očima koje drži na pladnju.
Legenda koja kod nas povezuje pšenicu sa Svetom Lucijom ima nešto drugačiju temu te kaže kako će proklijale vlati pšenice, zasađene na Svetu Luciju, zasjati uz svjetlost svijeća u svom zelenilu točno 12 dana nakon – na sam Božić. Zato je prema narodnom vjerovanju važni kako će pšenica biti zasađena, odnosno kako će izrasti jer će gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati pretkazati bolju ili lošiju žetvu nadolazeće godine.