Ove 2019. godine župa sv. Petra i Pavla Lovnica će proslaviti značajan jubilej 30 godina od osnutka župe. Župa Lovnica je utemeljena 1. listopada 1989. godine dekretom Nadbiskupskog ordinarijata Vrhbosanskog od 26. rujna 1989. godine, odcjepljenjem od župe Zavidovići.
Prvim župnikom imenovan je vlč. Franjo Ivandić. Selo Lovnica je od 1935. godine do 1989. godine pripadalo župi sv. Josipa – Zavidovići, a prije toga župi Žepče.
Prve korake u osnivanju samostalne župe poduzeo je vlč. Marko Kremenjaš, zavidovićki župnik, koji je počeo s projektom izgradnje područne crkve u Gornjoj Lovnici. Kamen temeljac je 27. srpnja 1980. godine blagoslovio nadbiskup vrhbosanski dr. Marko Jozinović koji je, mora se reći, najviše učinio po pitanju osnivanja novih župa u žepačkom dekanatu. Također, mora se istaknuti činjenica kako je župnik Marko Kremenjaš pomagao gradnju kapela u grobljima župe i ograđivanju istih, a posebno se zalagao i uporno radio na formiranju župe Lovnica.
Župnika Kremenjaša na čelu župe Zavidovići 1980. mijenja župnik Mato Bičvić koji nastavlja na izgradnji crkve u Lovnici. Ubrzo je crkva pokrivena, te su završeni potrebni radovi kako bi se od 8. ožujka 1981. godine počela nedjeljom i blagdanima služiti sveta misa. Iste godine su načinjene preinake u samoj crkvi jer je ranije postojao plan da „Prostorije lijevo i desno od svetišta po planu Marka Kamenjaša, jedna predviđena za kancelariju, a druga soba za svećenika, te bi tako Lovnica postala samostalna kapelanija. Ni dimnjaka ni WC za svećenika, a stan, samo jedna soba..“ što je bilo neprihvatljivo.
U lipnju 1981(2). godine posječena su 64 stabla hrasta koja su se nalazila u groblju, jedan od njih je bio star preko 300 godina, promjera donjih grana 110 cm, te su isti prodani kako bi se uz darove Lovničana mogle potpuno dovršiti gradnja i uređenje crkve. Mjesto Lovnica je bilo jedno od najvećih u sastavu župe Zavidovići te je nakon blagoslova obitelji 1984. godine službeno brojalo 130 obitelji sa 732 katolika, a imalo je i dvije obitelji sa po 13 članova.
Na Novu godinu 1. siječnja 1986. godine održan je sastanak s domaćinima na temu o izgradnji župne kuće, a kroz 5-6 godina i osnivanju župe. Stanje toga dana najbolje će oslikati riječi zapisane od strane župnika Bičvića: „Tamo je 149 domaćinstava, a svake godine desetak novih. Za navedeno vrijeme – blizu 200 obitelji. Radi udaljenosti i teškog posluživanja zimi – opravdano je osnivati župu. Zato im predlaže izgradnju kuće, pa onda osnivanje župe. Župnik je ostao teško iznenađen reagiranjem na takav plan. Dvadesetak posto domaćina bijaše protiv osnivanja župe, jer „ne mogu uzdržavati svećenika i crkv.(ene) objekte“. „Nama je dobro i ovako“ (posluživanje iz Zavidovića!) Mnogi bijahu nezainteresirani. Jedan lijep dio bijaše za gradnju. Kad im je saopćeno da će pomoć iz inostranstva propasti ako ne počnu gradnju u ovoj godini, te da će osnivanje župe biti nakon dovršetka kuće, kad će porasti broj obitelji, većina je prihvatila gradnju…“ Nakon odluke o gradnji, Lovničani su 4. srpnja 1986. godine počeli s izgradnjom župne kuće te je ista pokrivena u vrijeme dok je na čelu župe Zavidovići još uvijek bio vlč. Mato Bičvić.
Dolaskom na čelo župe Zavidovići vlč. Žarka Vujica počinje inzistirati da Lovnica postane samostalna župa, koji također piše nadbiskupu kako je Lovnica spremna postati samostalnom župom. Ako se može tako reći, oduševljenje novog zavidovićkog župnika Vujice je ogromno što se vidi i iz zapisa o njegovoj prvoj posjeti Lovnici što je vjerojatno i utjecalo da proces ka osnivanju samostalne župe bude i brži nego se prvotno planiralo. Tako je 4. ožujka 1988. godine zapisano: „Prvi petak – pobožnost Presv. Srca Kristova. Prvi puta smo išli u Lovnicu imati sv. Misu i ispovijed, da se svijet ne muči iz daljine ovamo dolaziti. Tko bi rekao, 109 (stodevet) duša, kako na ispovjedi tako i pričesti. Bogu hvala.“
U Lovnicu je 16. rujna 1989. godine došao nadbiskup vrhbosanski dr. Marko Jozinović kako bi razgovarao sa žiteljima oko osnutka nove župe. Veliki boj župljana je nazočio i odlučio o osnutku nove župe, a o tome svjedoči i zapis toga vremena: „U 16.00 sati uputili smo se u crkvu – Lovnica, nadbiskup, njegov šofer Franjo Ivandić i župnik Žarko Vujica. Lijepi broj vjernika je dočekao nadbiskupa, jedva smo ušli u crkvu. Razgovor je lijepo tekao. Uglavnom su svi iskazali želju da žele svećenika u svojoj sredini i to što prije. Nadbiskup je i obećao, ali nije rečeno kada, dok se još ne vidi u Sarajevu.“
Već spomenutim dekretom Nadbiskupskog ordinarijata Vrhbosanskog, župa Lovnica je utemeljena 1. listopada 1989. godine, a za zaštitnike župe su odabrani prvaci vjere, apostoli sv. Petar i Pavao, koje su Lovnčani štovali i ranije. Treba istaknuti kako je zemljište, prvo za postavljanje križnog puta i kapelice, a kasnije i izgradnju župne crkve, darovao 1942. godine Jozo Vidović.
Prvi župnik župe Lovnica, Franjo Ivandić dovršava opremanje župnog stana. Župa u vrijeme utemeljenja broji 175 obitelji sa 820 katolika, a čine je sljedeća naselja: Gornja Lovnica, Donja Lovnica, Ljeskovica i dio Gostovića. Nedugo nakon osnivanja župe Lovničani će morati zbog ratnih zbivanja u dva navrata napustiti svoja ognjišta, a 26. lipnja 1993. nakon napada Armije RBiH selo i župna crkva će biti porušeni i devastirani. Ponajviše zahvaljujući župniku Ivandiću, koji će sa župljanima provesti najljepše (osnivanje župe) i najteže (ratna zbivanja, iseljeništvo) trenutke u ranoj povijesti župe, može se zahvaliti činjenici da nije došlo do većeg stradanja župljana. Nažalost, u borbi za obranu domovine 13 Lovničana je dalo svoje živote, a brojni su ranjeni tom prilikom.
Nakon godina iseljeništva, donesena je odluka o povratku na prijeratna ognjišta, obnavljanju domova i župne crkve kao okosnice života u ovim teškim trenutcima za župu Lovnicu i mjesto Gornja Lovnica. Lovnica je uz svog prvog župnika, ponovno postalo živo mjesto. Prvi povratnik je zabilježen krajem 1998. godine (Jozo Ravnjak – Roko), a u narednim godinama u Lovnici je zabilježen najmasovniji povratak Hrvata-katolika na području FBiH (2002. godine vratilo se 604 osobe od prijeratnih 820). tijekom tih povratničkih godina stvorena su i nova prijateljstva sa talijanskom općinom Pellizzano koja aktivno sudjeluje u obnovi i suradnji (u više su navrata dolazili u Lovnicu i pomagali njene stanovnike).
Na čelo župe Lovnica 2003. godine dolazi mladi župnik vlč. Andrija Župarić koji nastavlja djelovanje svog prethodnika, dovršava potpuno uređenje crkve i župne kuće, radi sa mladima župe i održava suradnju s prijateljima iz Italije. U razdoblju djelovanja vlč. Župarića, Lovnica dobiva potpuno novu školu s prostorijama Centra za mlade, a župa Lovnica uz sve nedaće i dalje ima veliki postotak mladih ljudi. Uz pomoć volontera iz Italije grade se kuće za ljude lošijeg socijalnog statusa, a Lovnica dobiva i prve metre ulične rasvjete. Godine 2009. završena je prva faza izgradnje spomen-obilježja poginulim braniteljima Lovnice.
Od 2010. godine do danas na čelu župe Lovnica nalazi se župnik Marko Lacić koji ove godine, također, slavi značajan jubilej 40 godina svećeničke službe. Nažalost, u posljednjih 10-ak godina Lovnica kao i druga mjesta u općini Žepče, bilježi značajan odljev stanovništva pa po posljednjem blagoslovu obitelji broji oko 130 obitelji.
Iako je u svojoj tridesetogodišnjoj povijesti, župa Lovnica, kao niti jedna druga, proživjela trenutke euforije: od osamostaljenja – do tragedije i uništenja, ova još uvijek mlada župa podigla se kao feniks iz pepela pokazujući svoju vjeru u Boga i zaštitnike koje slavi, sv. Petra i Pavla. Župa Lovnica je također aktivna i na polju duhovnih zvanja te je do sad dala 3 svećenika i 6 časnih sestara.
Slaven Tadić / postaja.ba
{soundcloud}https://soundcloud.com/rpz_no1/slaven-tadic-o-30-godina-zupe-lovnica{/soundcloud}