U subotu 2. lipnja u 11:00 sati Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski podijelio je sakrament potvrde u župi Svete Ane u Radunicama.
U pola deset nadbiskupa Vinka je sačekao župnik Ilija Orkić u župi Sv. Ivana Krstitelja Lug-Brankovići te su se zajedno u kočijama zaputili u Radunice. Nakon 45 minuta vožnje u zaprežnom vozilu su stiglu pred župnu crkvu u Radunicama, gdje ih je dočekao svijet. Potom je uslijedio razgovor s osam krizmenika, koliko ih se i pripravilo ove godine za sakrament kršćanske zrelosti.
Na svetoj misi je uz nadbiskupa Vinka i župnika Iliju bilo još pet svećenika. U propovijedi se kardinal osvrnuo na misna čitanja iz Djela apostolskih i darove Duha Svetoga. Za vrijeme mise su prinešeni darovi koje su sami mještani pripremili: domaći radunički sir, grb župe, domaći likeri i rakija, kolači, ljekovita prepeličja jaja, vezena i brušena ljuska od jaja. Sama euharistija je protekla u ugodnoj atmosferi i popraćena pjevanjem mladih ih župe.
Sveta misa je slavljena u župnoj crkvi, koja se obnavlja već nekoliko mjeseci. Ova župa 2020. godine slavi 150 godina postojanje te je plan do tog jubileja urediti i obnoviti crkvu uz duhovnu obnovu svih župljana.
Župnikov govor na kraju mise:
Poštovani oče Nadbiskupe.
Dana 10. srpnja 1884. nadbiskup Josip Stadler došao u župu i obavio krizmu. Krizmanici imaju osam – devet godina, a većina ih je od dvanaest – trinaest godina. No, ima i onih od sedamnaest godina. Ana Borić iz sela Vis imala je 22 godine a Niko Pavlović iz Brankovića je imao 25 godina. Stadler je te godine krizmao 234 osobe i upisani u Knjigu potvrđenika. 14. srpnja 1884. Župnik je bio Fr. Luka Kristić. Nadbiskup je stigao jašući na konju. Crkva je bila drvena, 56 kvadrata, a krizma je bila na brijegu pred crkvom. Koliko je trajala krizma – ne znamo!
Nadbiskup Ivan Šarić, uputio se iz Novog Šehera 12. kolovoza 1937. na konju u pratnji crkvenih otaca i dva svećenika u Radunice. Dočekali su ga kod Perkovića hana, na granici župe Raduničke. Veli kroničar: što se tu odigralo ne može pero opisati. Doveli su nadbiskupa na konju u Radunice, uz pjesmu i pucanje kubura. U selu preko tisuću osoba. Sutradan je bila krizma – preko 480 krizmanika. Svečanost i ljepota, kakva se rijetko viđa. Sve je najljepše ispalo. Župnik je bio Drago Čuić, zbog kojeg mnogi i dan danas nose ime Drago!
Zabilježeno je i da je nadbiskup Šarić prigodom boravka u župi posjetio i dobrog susjeda župnikova Jozu Antolovića, koji je znao lijepo uz gusle pjevati. Tom prigodom i otpjevao je pjesmu o Gospi: „O Djevice plemenita!“. Pjesma umilila srca. Kazuje Jozo kako je jutros rano bio u Zavidovićima. Pita ga nadbiskup: „Jesi li Jozo, pješice sišao u Zavidoviće?“ Jozo odvraća: A što bih, Preuzvišeni pješice, kad imam svojega konjica vranca? – Veli mu nadbiskup: Mislio sam, Jozo, da protegneš malo noge. –Dosta sam ih, odvraća opet duhovito Jozo, naprotezao u ovo svojih 67 godina. A to je sve izgovorio naš Jozo tako zgodno, da smo se baš slatko nasmijali.
Dana 2. lipnja 2018. opet krizma u Radunicama. Djece osmero – kao osam blaženstava. Od tih osmero jedno živi u Njemačkoj. Jedno je rođeno u Californiji – Amerika. A svako od njih drugačije i posebno. Bog dragi samo će znati što će u životu postati, a nadamo se u vjeri stameni ostati i donijeti radost gdje žive.
A nadbiskup je opet došao u župu pomoću konja – u konjskoj zaprezi. Jedna župa, jedan nadbiskup, jedan župnik, a broj krizmanika se mjenja. Dok je krizmanika, bit će i župnika i nadbiskupa. Za konje nisam baš siguran. Bože poživi nas i blagoslovi.
Dragi Oče nadbiskupe!
Hvala za dolazak i podjeljivanje darova Duha Svetoga ovim mladićima i djevojkama. Sakramenti i crkva nisu samo za dobre i savršene. Oni su za one koji se bore, traže put, nastoje živjeti čestiti i bogobojazno. Sakramenti su Božji interventi u našim nesavršenim životima. Bog se Vama služi. A služi se i preko svakog od nas. Radimo na uspostavi kraljevstva Božjeg na zemlji.
Župnikova riječ krizmanicima:
Dragi mladi!
Na krštenje vas je donio kum-kuma.
Na prvu pričest te donio razred!
Na krizmu guranje roditelja i dar od kuma!
Na sprovod će te donijeti drugi!
Ovo vrijeme do vjenčanja moraš naučiti ići sam u crkvu i naći razlog zašto voljeti Isusa i svoju svetu vjeru. Ako ne naučiš do vjenčanja ići k Isusu – lutat ćeš sam i kriviti druge i Boga što su daleko. Na sreću, vi ste upoznali Boga. Ponešto ste i naučili. Utjeha i radost počinju onda kad tješimo druge. Ostanite povezani s ovom lijepom crkvom, s ovom zajednicom, u koju donosite radost. Sjetite se dok smo molili zajedno krunicu kroz mjesec svibanj u župnoj kući a crkva se obnavljala. Bili smo kao jedna obitelj. Složni. U obitelji podupiremo jedni druge. Neka tako bude i ubuduće.
{gallery}zepce/20180604_krizmaradunice{/gallery}
I.O.