Danas Rimokatolička crkva slavi blagdan svetog Marka, evanđelista, kršćanskog svetca, autora Evanđelja po Marku, aleksandrijskog biskupa, utemeljitelja kršćanske zajednice u sjevernoj Africi kao i zaštitnika Venecije.
Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti. Zaštitnik je i odvjetnika, građevinskih radnika, zidara, staklara, pletača košara, notara i pisara, zatvorenika i Egipta. Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti te za dobro vrijeme i dobru žetvu.
O samom sv. Marku puno se saznaje iz Evanđelja koje je napisao, a veoma pouzdanih podataka ima i u drugim izvorima. O njemu se mogu naći bilješke kod crkvenih otaca koji su stvarali teologiju i ostavili to zapisano u svojim djelima. U spisima biskupa Papije iz Hierapolisa („sveti grad“ u današnjoj Maloj Aziji gdje su cvale prve kršćanske zajednice) nalaze se važni podaci o sv. Marku. On piše da je sv. Marko bio „Petrov tumač“ i da je „zapisao točno, ali bez reda, sve čega se sjećao; sve riječi i djela koja je učinio Krist“.
Sv. Irenej je bio biskup u Lyonu gdje je podnio i mučeništvo oko 202. ili 203. godine. On također piše da je sv. Marko svoje Evanđelje napisao u Rimu. Pisao ga je prema onome što mu je sv. Petar kazivao i svjedočio. Sv. Irenej također pobliže određuje kad je sv. Marko to zapisao. Kaže da je to učinio nakon smrti sv. Petra.
Prema ovim izvješćima može se reći da je sv. Marko pisao svoje Evanđelje u Rimu najvjerojatnije poslije mučeničke smrti sv. Petra i Pavla. To bi dakle bilo oko 64. godine. Premda ima i onih koji smatraju da je napisano oko 70. godine nakon Krista. Stoga se s pravom misli da je Markovo evanđelje najstarije od svih evanđelja.
Djela apostolska još spominju da je bio pratilac velikih misionara onoga vremena sv. Barnabe i sv. Pavla na njihovom prvom misijskom putovanju. Znači da je sv. Marko je bio u društvu apostolskih prvaka sv. Petar i Pavla i drugih koji su bili bliski suradnici i slušatelji samog Gospodina. Od Petra je primao jasnoću i točnost Isusove nauke, ono što je sv. Petar sam čuo i doživio, onako kako je to sv. Petar kasnije drugima tumačio, a Marko pozorno slušao i onda kasnije zapisao. Od sv. Pavla je poprimio širinu i otvorenost za sve koji žele prihvatiti Radosnu vijest.
postaja.ba (M.T.)