Rio de Janeiro – Više od dva milijuna mladih okupilo se 27. srpnja navečer s papom Franjom na molitvenom bdjenju na Copacabani, gdje će mladi provesti i noć u iščekivanju završne Mise 28. Svjetskog dana mladih.
Vožnju Pape kroz Atlantsku aveniju do plaže Copacabana mladi su pratili povicima „Esta es la juventud del Papa” (Ovo je Papina mladež). U središtvu prvog dijela dvosatnog programa bila je scenografija u kojoj su mladi po primjeru sv. Franje uprizorili gradnju jedne crkve, a sve to isprepleteno svjedočanstvima četvero mladih.
Tridesetogodišnji mladić iz sređene i vjerničke obitelji prošao je kroz svijet razočaranja, droge i magije, uz abortus vlastitog djeteta da bi se potom vratio Bogu i sada sudjelovao u pripremi Svjetskog susreta mladih; svećenik je pošao u misijske zemlje da bude navjestitelj Radosne vijesti; 23-godišnji mladić kao žrtva razbojničke pljačke u svom domu, s plamenom vjere upaljenim na susretu u Madridu 2011., svoja je invalidska kolica prihvatio kao križ radosti i prisutne mlade pozvao na vjernost; 21-godišnja djevojka nesretna zbog majke koja boluje od anoreksije, psuje i kćer doživljava kao teret, slušajući na radiju jednu duhovnu pjesmu doživjela je radost ljubiti Boga i bližnje, uz duboku želju pomoći majci.
Pogledajte kratki video zapis s bdijenja na http://www.youtube.com/watch?v=JwFIJWOmdQw
U govoru mladima Papa je krenuo od sv. Franje Asiškog koji je čuvši glas Raspetog da ide i popravi njegovu Crkvu, spremno odgovorio otkrivši s vremenom da se ne radi o gradnji materijalne građevine, nego o „stavljanju u službu Crkve, ljubeći je i radeći kako bi se u njoj uvijek sve više odražavalo lice Kristovo”.
Naglasivši kako su mladi i danas potrebni Gospodinu, Sveti Otac ih je više put pozvao na trenutke šutnje i traženje odgovora u srcu na pitanja koja im je postavljao. „Dragi mladi, Gospodin vas treba. I danas zove svakog od vas da ga slijedite u Njegovoj Crkvi i da budete misionari. Gospodin vas danas zove, tebe, tebe, svakog od vas. Slušajte u srcu ono što kaže”, rekao je Papa. Osvrnuvši se na činjenicu da je bdjenje zbog lošeg vremena moralo biti premješteno s Campus Fidei, Papa je rekao je upitao: „Ne govori li nam Gospodin da pravo polje vjere, pravi campus fidei, nije neko geografsko mjesto, nego smo to mi? Da, istina je! Svatko od nas, svatko od vas, ja, svi!” A iz toga proizlazi poziv učenika-misionara, za čije bolje razumijevanje se Papa poslužio trima slikama: polje kao mjesto za sijanje; polje kao mjesto za treniranje; polje kao gradilište.
Polazeći od Isusove prispodobe o sijaču i sjemenu, Papa je rekao da „svakog dana, ali danas na poseban način, Isus sije, kad prihvaćamo Božju riječ, tada smo mi polje vjere! Molim vas, dopustite da Krist i Njegova Riječ uđu u vaš život i da uzmognu isklijati i rasti”. Papa je potom upitao: „Kakva smo mi vrsta tla, kakva vrsta tla želimo biti? Možda smo nekad poput ceste: slušamo Gospodina, ali u našem se životu ništa ne mijenja, jer dopuštamo da nas zagluše toliki površni pozivi koje slušamo”. Ili „smo poput kamenitog tla: s oduševljenjem prihvaćamo Isusa, ali smo nepostojani i pred teškoćama nemamo hrabrosti ići protiv struje.” Ili „smo poput trnovitog tla: stvari, negativne strasti guše u nama Gospodinovu riječ”.
„Ali danas sam siguran,” – nastavio je Papa – „da sjeme može pasti na dobru zemlju i da želite biti dobro tlo, ozbiljni a ne ‘part-time’ kršćani, ne ‘plašljivi’ ili ‘kršćani izvana’, nego autentični kršćani. Uvjeren sam da ne želite živjeti lažnu slobodu koja se povodi za modama i trenutnim pogodnostima. Znam da ciljate visoko, konačnim izborima koji daju puni smisao životu.”
Govoreći potom o polju kao mjestu za vježbanje, Papa je rekao da rekao „Isus traži da ga slijedimo čitav život, da budemo njegovi učenici, da ‘igramo u njegovoj momčadi'”. A da bi igrač igrao u momčadi, „mora trenirati i to mnogo!”, pri čemu „nam Isus nudi nešto mnogo veće od Svjetskog kupa. Isus nam daje mogućnost plodnog života, sretnog života te nam nudi i budućnost s Njim koja nema kraja, vječni život”. A da bismo ušli u Isusovu momčad, potrebno je platiti ulaznicu, a ta „ulaznica je trenirati da ‘budemo u formi’, da se bez straha suočimo sa svim životnim situacijama, svjedočeći našu vjeru.” I to kroz dijalog s Njim u molitvi, kroz sakramente i kroz bratsku ljubav.
U govor o polju kao gradilištu Papa je smjestio izgradnju Crkve kao obitelji braće koja prolaze istim putem pozvavši mlade: „Nemojte se staviti na rep povijesnih zbivanja, budite protagonisti, gradite bolji svijet, svijet u kojem vlada bratstvo, svijet pravde, ljubavi, mira, solidarnosti. Idite uvijek naprijed”. A kad je riječ o Isusovoj Crkvi „svatko od nas je živi kamen”, koji „teba graditi jedinstvo i sigurnost Crkve, a ne graditi malenu kapelicu koja može primiti samo grupicu ljudi. Isus od nas traži da njegova Crkva bude tako velika da može primiti čitavo čovječanstvo, da bude kuća za sve! Kaže meni, vama, svakome: ‘Pođite i učinite mojim učenicima sve narode’. Večeras mu odgovorimo: Da, Gospodine, i ja želim biti živi kamen; zajedno želimo graditi Isusovu Crkvu! Želim poći i biti graditelj Kristove Crkve!
Rekavši potom kako prati vijesti iz svijeta u kojima mnogo mladih na ulicama izražava želju za pravednijim i bratskijim svijetom. Rekavši kako je riječ o mladim ljudima koji žele biti protagonisti promjene, Papa je poručio mladima na Copacabani: „Molim vas, ne govorite da su drugi protagonisti promjene. Vi ste ti koji imaju budućnost. Preko vas budućnost ulazi u svijet. I vas molim da budete protagonisti te promjene. Nastavite pobjeđivati bezvoljnost i pružati kršćanski odgovor na društvena i politička pitanja. Budite graditelji budućnosti, koji rade na stvaranju boljeg svijeta. Dragi mladi, molim vas, ne budite puki pasivni promatrači života, pozvao je Papa mlade. Na pitanje odakle početi, Papa je podsjetio na odgovor Majke Terezije: „Ti i ja! Od vas i od mene!”
Zaključujući svoju poruku mladima Sveti Otac je rekao: „Dragi prijatelji, ne zaboravite: vi ste polje vjere! Vi ste Kristovi atlete! Vi ste graditelji ljepše Crkve i boljeg svijeta. Uzdignimo svoj pogled prema Majci Božjoj. Ona pomaže nasljedovati Isusa, daje nam primjer svojim ‘da’ Bogu: Evo službenice Gospodnje neka mi bude po riječi tvojoj.”
Po svršetku Papinog govora, mladi su rastavili maketu crkve, radosno odnoseći dijelove u različitim smjerovima simbolizirajući tako „izlazak iz sebe” u duhu Isusovih učenika-misonara. Potom je uslijedila procesija s Presvetim i euharistijsko klanjanje, praćeno molitvama, pjesmom i dugim trenucima šutnje uz suze mnogih sudionika. Papa je potom podijelio blagoslov te se uz pjesmu Zdravo, Kraljice zaustavio pred kipom Gospe od Aparecide.
Papa: Jesmo li još uvijek Crkva koja može zagrijati srca ljudi?
Posljednja točka Papina programa šestog dana apostolskog pohoda Brazilu 27. srpnja prije bdjenja s mladima, jedne od središnjih točaka Papina pohoda, bio je ručak s predsjedništvom Nacionalne konferencije brazilskih biskupa koja broji 275 crkvenih pokrajina, te s kardinalima i brazilskim biskupima u Nadbiskupskom dvoru u Rio de Janeiru.
Rezultat pastoralnog rada ne oslanja se na bogatstvo sredstava, već na kreativnosti ljubavi. Potrebni su i upornost i organizacija, ali prije svega treba znati da snaga Crkve ne prebiva u sebi samoj već se krije u Božjim dubokim vodama, u koje je ona pozvana baciti mreže, rekao je Papa.
Crkva se, nadalje, ne smije udaljavati od jednostavnosti. Ponekad gubimo one koji nas ne razumiju jer smo izgubili jednostavnost, „uvozeći” izvana također jednu racionalnost koja je tuđa našem narodu. Bez gramatike jednostavnosti, Crkva se lišava uvjeta koji omogućuju „uloviti” Boga u dubokim vodama njegova otajstva. Papa Franjo se zatim usredotočio na učenike iz Emausa, koje je sablaznio prividni Mesijin poraz. Osvrnuo se pritom na one koji napuštaju Crkvu koja se „možda čini previše hladnom, možda previše autoreferencijalnom, možda previše zatočenom u vlastite stroge jezike. U pogledu te situacije trebamo Crkvu koja se ne boji izaći u njihovu tamu”, rekao je Papa. Trebamo Crkva koja je kadra presresti ih na njihovu putu. Trebamo Crkvu koja se zna upustiti s njima u razgovor. Trebamo Crkvu koja zna zapodjenuti dijalog s tim učenicima, koji, bježeći iz Jeruzalema, besciljno lutaju, sami, s vlastitim razočaranjem, razočaranošću kršćanstvom koje smatraju besplodnim, nesposobnim dati smisao, rekao je Papa.
Mnogi su se zaljubili u globalizaciju koja ima u sebi nešto doista pozitivno, ali mnogima promiče tamna strana kao što je gubljenje iskustva pripadnosti bilo kojem gnijezdu, razdor u obiteljima, nesposobnost ljubiti i opraštati. Pošto im se velika Crkva učinila nečim što je izvan njihova dosega, mnogi su se dakle dali u traganje za nečim drugim i doživjeli novo razočaranje. Javlja se dakle jedno središnje pitanje: jesmo li još uvijek Crkva koja može zagrijati srce? Crkva kadra ponovno dovesti u Jeruzalem? U svijetu u kojem privlači sve ono što je brzo, poput interneta, ali se istodobno osjeća očajnička potreba za mirom, Papa se pita jesmo li još uvijek kadri pokazati veličinu ljubavi u poniženju križa. Trebamo dakle Crkvu koja je kadra pomoći ljudima da osjete da je ona „naša Majka”. Papa je zatim podsjetio na neke izazove za Crkvu u Brazilu, kao što su odgoj i izobrazba poslužitelja koji su kadri zagrijati srca ljudi, duboka revizija struktura za odgoj i izobrazbu, stručna izobrazba na svim razinama, misija, okretanje Crkve onima koji trebaju razumijevanje, opraštanje, ljubav, ojačati obitelj koja ostaje bitna stanica za društvu i Crkvu, mladi i žene. U društvu, istaknuo je Papa, Crkva traži samo jedno: slobodu naviještanja evanđelja na cjelovit način, i onda kada je to u suprotnosti sa svijetom. Crkva želi uprisutniti onu nematerijalnu baštinu bez koje se društvo rastače, a gradove bi zagušili vlastiti zidovi, duboki jazovi, barijere. Crkva ima pravo i dužnost držati upaljenim plamen čovjekove slobode i jedinstva, rekao je Papa koji je na kraju pozvao na očuvanje stvorenog svijeta.
RPŽ/IKA