Osijek – Hrvatski se sport može pohvaliti dvama novim dijamantima. Iz Osijeka. Donna Vekić će u lipnju napuniti 15, a Ivan Horvat je sedamnaestogodišnjak. Dok većina njihovih vršnjaka kombinira školovanje i izlaske, njima je svakodnevica posvećena isključivo napornim treninzima i školi.
“Nije to toliko teško, koliko neki misle. Bitno je u glavi posložiti neke stvari i prioritete. Onda je sve mnogo lakše. Ako želite na svjetski sportski vrh, tada morate biti spremni i na određena odricanja”, zrelo nam kaže Ivan.
Slično razmišlja i Donna, koja je ovu sezonu trijumfalno započela tako što je postala najbolje plasirana hrvatska juniorka na teniskim svjetskim bodovnim ljestvicama. Na početku godine igrala je pet turnira u Indiji i Južnoj Africi. Tri je osvojila, a na dva igrala završni dvoboj.
Ovih je dana odigrala i svoj prvi profesionalni meč na ITF–turniru u Bolu na Braču, u kojem je pobijedila osamnaestogodišnju nizozemsku tenisačicu Demi Schuurs, pobjednicu juniorskog Australian Opena u dublu. U drugom je kolu izgubila od 21–godišnje Čehinje Jane Jandove, iako je imala dvije meč lopte. Starija i iskusnija protivnica taj ju je put nadigrala, ali to Donnu nije nimalo obeshrabrilo. Ti će joj turniri sjajno doći da stekne iskustvo, to više što na njima igra s mnogo starijim protivnicama. Kaže da je uvijek na turnirima bila najmlađa i da je mečevi protiv starijih protivnica posebno nadahnjuju, jer su joj dokaz napredovanja.
Danas je ta djevojka 43. juniorka svijeta, a još joj nije niti 15. Čak 48 mjesta bolja je od tri godine starije i poznatije Silvije Njirić. “Mogu reći da sam spremna za velike rezultate. Sigurna sam da će oni vrlo brzo doći. Osam se godina pripremam za to. Iako je to dugo, svjesna sam da sam tek na početku i da za mene karijera tek počinje. I, naravno, da je preda mnom još mnogo rada, truda, treninga. Veselim se svemu tome”, kaže nam Donna koju smo nedavno u Osijeku zatekli – a gdje drugdje, nego na teniskom terenu gdje je vježbala servise sa svojim osječkim trenerom Davorom Grgićem koji je trenira od njezine 10. godine. Veliki dio godine pak Donna trenira na londonskoj akademiji pod paskom Davida Felgatea, nekadašnjeg stratega Tima Henmana. Felgate je lani prekinuo suradnju s poznatom tenisačicom Nicole Vaidišovom i potpuno se posvetio radu s Donnom.
Zbog toga je ta perspektivna Osječanka nedavno dobila mogućnost da “ukrsti” rekete s Timom Henmanom. Zaigrali su nekoliko gemova dok se ona pripremala za turnir u Južnoafričkoj Republici, a Henman za veteranski turnir u Zürichu, gdje je u finalu izgubio od Marka Philippoussisa. Nedavno je potpisala ugovor s uglednom akademijom Lagardere, koja se brine i o svjetski poznatim tenisačima i tenisačicama poput Caroline Wozniacki, Andyja Roddicka, Stanislasa Wawrinke. A na turnirima su uz nju uvijek otac Igor ili majka Brankica.
“Najprije smo je odveli na gimnastiku. Kada joj je bilo šest godina, uhvatila je reket u ruke. To joj se jako svidjelo, pa smo joj uplatili 20 sati škole tenisa. Tako je sve počelo”, prisjeća se otac Igor i dodaje da su je, kada joj je bilo samo osam, zamijetili Nick Bollettieri i Chris Evert te im savjetovali da se Donna nastavi baviti tenisom, jer ima velik potencijal. Danas su joj otvorena vrata juniorskih Grand Slam turnira, a prvi koji će odigrati bit će Roland Garros, koji počinje 29.svibnja. Kada je u pitanju budućnost i seniorska konkurencija, Donna kaže da će joj najdraža pobjeda biti osvajanje Wimbledona. Igrački joj je uzor Caroline Wozniacki, trenutačno najbolja tenisačica svijeta.
Istome stremi i Ivan Horvat, član atletskog kluba Žito i velika nada hrvatske atletike. Tek mu je 17, a već je državni prvak i vlasnik hrvatskoga rekorda u skoku s motkom. Lani je “popravio” državni rekord star 21 godinu za čak 14 centimetara, preskočivši 5,26 metara! Zimus je popravio i dvoranski nacionalni rekord, preskočivši 5,10 metara. Taj je prespektivan mlad sportaš trenutačno na dvotjednim pripremama u Italiji, u mjestu Formio, u respektabilnom kampu Sergeja Bubke, koji se smatra motkaškim središtem svijeta! Tamo vježba pod nadzorom Vitalija Petrova, vrhunskog stručnjaka kojem se pripisuju velike zasluge za neponovljive Bubkine pothvate, a trenutačno je trener i aktualne vladarice ženskog skoka s motkom, Ruskinje Jelene Isinbaeve.
Mnogi su u Ivanu prepoznali velik potencijal, čak se mnogi već sada usude reći da u perspektivi može postati jednim od najvećih atletičara svih vremena. Ivan naime u svojoj dobi skače s motkom gotovo 20 centimetara više nego što je u 17. godini života skakao legendarni Sergej Bubka, koji se povukao u mirovinu ostavivši svojim nasljednicima astronomsku visinu svjetskog (dvoranskog) rekorda od 6,15 metara.
Prije nego što je Ivan krenuo put Italije, porazgovarali smo s njim nakon jednog od treninga. “Ove mi je godine cilj preskočiti 5,40 metara, što je 14 centimetara više od od trenutačnog osobnoga i državnog rekorda”, kaže Ivan i dodaje kako mu je prije cilj bio preskočiti visinu svjetskog rekorda za žene koju je preskočila Elena Isinbaeva (5,06 m).
Volio bi, napominje, skakati iznad 5,80 metara i osvojiti olimpijsku medalju. “Ako ikad skočim iznad šest metara, to će biti kruna karijere. No ne zanosim se takvim mislima. Ono što je Bubka preskakao i danas djeluje svemirski”, iskren je Ivan.
Prisjetivši se svojih prvih treninga skoka s motkom, Ivan također napominje da je sve počelo – slučajno. 2001. godine došao je na stadion Gradski vrt s namjerom da trenira skok u dalj. Iskusno oko trenera Josipa Gašparca prepoznalo je njegov potencijal, pa je mladića odmah preusmjerio na skok s motkom. I nije se prevario. Ivan je naglo napredovao. Samo tri mjeseca nakon što je prvi put u životu dotaknuo motku, postao je hrvatski prvak u kadetskom uzrastu s preskočenih rekordnih 3,50 metara.
“Još mnogo rezerve posjeduje taj mladić! Ove smo godine radili na jačanju fizičkih sposobnosti i uvjeren sam da će ove godine preskočiti 5,40 metara, a možda i više. Na treninzima već približno toliko skače”, optimističan je trener Gašparac.
Uvjeren je da će Ivan za nekoliko godina dosegnuti i čarobnu granicu od šest metara, što je u povijesti skoka s motkom uspjelo samo Sergeju Bubki i još dvanaestorici atletičara. Iako svaki dan naporno trenira, Ivan je svjestan da ne smije zapostaviti školske aktivnosti. Odličan je učenik, najdraži su mu hrvatski i engleski jezik, ali ljubav prema sportu navela ga je na razmišljanje da, nakon završene srednje škole, školovanje nastavi na fakultetu kineziologije. Na pitanje fale li mu izlasci s prijateljima i postoji li mogućnost da mu treninzi dosade, Ivan odlučno odmahuje rukom i zaključuje: “Ne! Davno sam posložio prioritete u svojoj glavi. Previše sam zagrizao u taj sport da bih ga sad tako olako pustio. Skakat ću dok god se budem tome radovao. A trenutačno me treninzi, natjecanja i skakanje itekako raduju!”.