Mostar – HDZ BiH je prihvatio, a HDZ 1990. nije se usprotivio da na poziciju, dopredsjedatelja Zastupničkog doma Parlamenta F BiH, koja po Ustavu pripada predstavnicima Hrvata, onima koji imaju nadpolovičnu podršku građana hrvatske nacionalnosti izašlih na izbore, bude imenovan dužnosnik SDP-a BiH Tomo Vidović, stranke koja na prošlim izborima nije osvojila ni 2 posto podrške hrvatskih birača.
Odustajući tako od načela koja su svo vrijeme branili, dva HDZ-a su omogućila “izvlačenje” SDP-a iz pozicije da bude proglašena čisto bošnjačkom strankom, što SDP zapravo jeste. Multietničnost se, naime, ne dokazuje time što u vodstvu SDP postoji nekoliko Hrvata i Srba, već izbornom potporom hrvatskih i srpskih birača toj stranci, koja je zanemariva.
SDP sada može reći kako su im dva HDZ-a priznali da su multitenička, odnosno i hrvatska stranka, jer su glasali za Vidovića.
Podsjetimo, sličan ustupak HDZ je napravio i pristajanjem da se na poziciju zamjenika ministra sigurnosti imenuje SDP-ov dužnosnik Mladen Ćavar.
Pozicije zamjenika ministra sigurnosti i dopredsjedatelja Zastupničkog doma su manje “vidljive” i manje utjecajne, pa je Čović, praveći ustupak Lagumdžiji, računao kako će to proći neprimjećeno u hrvatskoj javnosti. No, i SDP je na kraju morao prihvatit praviti vlast sa strankama koje predstavljaju hrvatsku biračku volju.
Cijena koju su platila dva HDZ-a, za ulazak u Vijeće ministara i federalnu vlast, kao i odstupanje od načela hrvatske konstitutivnosti u BiH, davanjem i manje vidljivih i značajanih hrvatskih pozicija SDP-u, morala bi biti privremena, do kraja mandata ove vlasti. A nakon novih parlamentarnih izbora, koaliranje sa strankom, kao što je SDP, koja ne odustaje od makar i minimalne uzurpacija hrvatskog suvereniteta u BiH, trebala bi biti zadnja opcija za one stranke koje dobiju većinsku podršku Hrvata. Izuzev, ako, među tim stranakama ne bude i SDP. ( R. I. / Dnevnik.ba)
RPŽ/DB