Zagreb – Ustavni sud pokrenuo je postupak za ocjenu ustavnosti i ukinuo Kurikulum zdravstvenog odgoja koji je stupio na snagu u veljači te odredio da će se do donošenja novog kurikuluma, usklađenog s ustavnim zahtjevima, predavati sadržaji zdravstvenog odgoja prema programu koji se provodio do početka ove školske godine.
Postupak za ocjenu ustavnosti Ustavni sud pokrenuo je na zahtjev udruga Grozd i Reforma, HSP-a 1861 i građana koji su zatražili ukidanje odluke ministra Željka Jovanovića o uvođenju kurikuluma.
Iako je sporan tek njegov 4. modul koji obrađuje teme o spolnoj i rodnoj ravnopravnosti te spolno odgovornom ponašanju Ustavni je sud ukinuo cijeli Kurikulum jer se “ustavnopravno sporne točke” odnose na cijeli dokument.
Po riječima suca izvjestitelja Mate Arlovića država je nove nastavne sadržaje trebala uskladiti sa slobodom roditelja na odgoj djece.
“U konkretnom slučaju država nije ispunila svoju proceduralnu ustavnu obvezu da nastavne sadržaje zdravstvenog odgoja u državnim odnosno javnim školama na uravnotežen način uskladi s ustavnim pravom i slobodom roditelja na odgoj djece”, ustvrdio je Arlović.
Predsjednica Ustavnog suda Jasna Omejec zaključila je da najviše pravosudno tijelo snažno podržava zdravstveni odgoj u javnom školstvu. “No traži da se nastavni sadržaji sustavno pripreme za provedbu u proceduri koja će biti usklađena s ustavnim zahtjevima”, kazala je Omejec.
Podsjetila je da je ovo prvi slučaj u kojemu Ustavni sud odlučuje o ustavnim odredbama koje govore o odgovornosti roditelja da samostalno odlučuju o odgoju djece, ali i da djetetu osiguraju pravo na potpun razvoj osobnosti.
Predlagatelji su zatražili ocjenu suglasnosti odluke o uvođenju Kurikuluma s Ustavom, Zakonom o odgoju i obrazovanju, Zakonom o sustavu državne uprave te Obiteljskim zakonom. Smatraju da su odlukom povrijeđeni i međunarodni ugovori, poput Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Konvencije o pravima djeteta.
Dodajmo, protivnici zdravstvenog odgoja u svojoj ustavnoj tužbi pozvali su se na šest presuda Europskoga suda za ljudska prava, među kojima je i presuda ‘Campbell i Cosans protiv Ujedinjenog Kraljevstva’ iz 1982. po kojoj je država obvezna poštovati uvjerenja roditelja u kontekstu obrazovanja njihove djece, te presuda ‘Lautsi i dr. protiv Italije’ iz 2011., a riječ je o sporu o ‘raspelima u javnim prostorima’, po kojoj se država treba suzdržati od promocije ateizma. Naime, talijanski Ustavni sud u odluci br. 203 od 12. travnja 1989. utvrdio je da laičnost ne znači ‘indiferentnost države prema religijama, nego očuvanje religijske slobode u sustavu kulturnoga i konfesionalnog pluralizma’.
RPŽ/H