Učenici prvih razreda KŠC-a „Don Bosco“ Žepče već tradicionalno svake godine svojim posjetom odaju počast hrvatskom gradu heroju Vukovaru, svim njegovim braniteljima i stanovnicima. Tako je bilo i ove godine. Preko 160 učenika u nedjelju 20. studenog posjetilo je Vukovar.
Nakon dolaska u Vukovar zaputili su se u franjevački samostan sv. Filipa i Jakova gdje ih je dočekao župnik fra Ivica Jagodić. Franjevci godine 1643., poslije odlaska Turaka, podižu svoju crkvu u Vukovaru. Sve do 1991. godine stalno su nazočni u ovom gradu sve do okupacije 1991. godine kada bivaju protjerani iz svog grada i upućeni u srpske koncentracijske logore. U grad se vraćaju 1997.-1998., a gotovo potpuno uništeni samostan odmah potom počinju i obnavljati.
U Pastoralnom centru sv. Bono učenici i njihovi profesori pogledali su kratki dokumentarni film o herojstvu i tragediji Vukovara u kojemu je tijekom opsade JNA i četničkih parapostrojbi poginulo oko 3.500 branitelja i civila. Potom su sudjelovali na svetoj misi gdje je zbor KŠC-a pod ravnanjem s. Blanke Jeličić predvodio pjevanje.
Fra Ivica se tijekom euharistijskog slavlja zahvalio posjetiteljima iz Žepča na dolasku istaknuvši da teška ratna povijest u Domovinskom ratu spaja ova dva grada. Posebno se u svojoj propovijedi osvrnuo na blagdan Krista Kralja, rekavši da je Krist kralj koji dolazi u sili ljubavi te da je u svakom našem bližnjem koji je u potrebi upravo Krist. Neposredno uz franjevački samostan nalazi se i legendarni vodotoranj, simbol otpora Vukovara.
Potom su se učenici iz Žepča zaputili u obilazak vukovarske bolnice. Pogledali su kratki film, svjedočenje tadašnje i sadašnje ravnateljice dr. Vesne Bosanac. Potom su uz pratnju vodiča razgledali prostor u podrumu Vukovarske bolnice koji je ostao isti kao i u doba pada grada.
Imali su prigodu razgledati i atomsko sklonište te na pločama na zidu podruma pročitati kronologiju zbivanja. Do 20. studenog 1991.godine bolnica je zbrinula 4.000 ranjenika, od kojih je 2.250 podvrgnuto dugotrajnim operacijama. Na bolnicu je padalo svakodnevno prosječno 700 granata. Liječnici i ostalo osoblje su danonoćno radili u vrlo teškim uvjetima, bez dovoljno lijekova, sanitetskog i ostalog materijala, struje, hrane i vode. Nakon 20. studenog 1991. Odvedeno je i pogubljeno na Ovčari 200 ranjenika, bolesnika, a među njima i 18 djelatnika bolnice.
Učenici su potom razgledali središte grada koje je najvećim dijelom obnovljeno, a potom su se uputili na Memorijalno groblje. Tu su položili cvijeće i upalili svijeće te se pomolili za sve žrtve Vukovara. Zadržali su se i na grobu legendarnog branitelja Blage Zadre.
Potom su posjetili spomen obilježje na Ovčari gdje su se prisjetili 267 ranjenika i medicinskog osoblja koji su dovezeni tu i potom svirepo pogubljeni. 67 još nikada nije pronađeno. U spomen sobi i na samom mjestu izvršenja egzekucije mnogi nisu mogli skriti suze.
Na samom stratištu su se pomolili za sve pobijene, a o posljednjim satima zarobljenih na Ovčari učenicima iz Žepča svjedočio je jedan od vukovarskih branitelja. Igor Kačić, rođen 23. kolovoza 1975. u Vukovaru, imao je svega 16 godina kad je počeo rat. Završio je prvi razred Elektrotehničke škole u Vukovaru i bio prepun planova. Nakon pada obrane grada, Igor je ubijen i vodi se kao najmlađa žrtva Ovčare. Među ubijenima na Ovčari su i tri žene, a jedna od njih je bila u 8. mjesecu trudnoće.
Brane Vrbić/RPŽ