Prvi snijeg je u ponedjeljak 29. listopada 2012. ispratio učenike drugih razreda gimnazije na studijsko putovanje u Hercegovinu.
Ostavivši tako naše Žepče usmjerili smo misli i očekivanja prema zemlji kamena, Neretve, gange, vina i maslina. Naše prvo odredište bilo je područje Stolca, točnije nekropola stećaka Radimlja. Tu smo prvi put osjetili i sreli sve ono viđeno iz autobusa: blago nebo, sunce, pitomi krajolik, mediteransku klimu, vinograde, suhoparni i mrzovoljni kamen i ono najvažnije, kulturno-povijesne znamenitosti i ostavštine mnogobrojnih naroda koji su živjeli na tom području.
U Radimlji smo vidjeli srednjovjekovne spomenike i grobove s imenima na bosančici kako ponosno prkose vremenu. Biti na prostoru kojeg su naseljavali Iliri, grčki pomorci, rimski vojnici, gotski i osmanski osvajači, Slaveni, Mlečani, austrougarski namjesnici, bio je uistinu nezaboravan osjećaj. To je prostor s najduljom i najraskošnijom poviješću života u Bosni i Hercegovini, a spada u malu skupinu onih prostora na kojima su sačuvana materijalna svjedočenja o urbanim oblicima života kroz razdoblje dugo preko 3.500 godina, koliko su stari posljednji poznati nalazi ilirskog grada Daorsona, kojeg zbog svoje starosti nazivaju i bosansko-hercegovačka Mikena.
Pozdravivši se s prošlošću, krenuli smo prema potencijalnoj budućnosti, studentskom gradu Mostaru. Razgledali smo grad poznat po Starome mostu na Neretvi i u 17 sati otišli u Hrvatsko Narodno Kazalište na predstavu ”Humble boy” koja nas nije ostavila ravnodušnima. Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru je prvo profesionalno kazalište hrvatskog naroda u BiH. Djeluje u prostorijama novoizgrađene Male kazališne scene, a cilj mu je po završetku izgradnje kazališne zgrade postati kulturni i duhovni centar hrvatske kulture u BiH.
Nakon predstave krenuli smo prema glavnom vjersko-turističkom odredištu u BiH, Međugorju. Prespavali smo u ”Kući mira”, a u rano jutro 30. listopada posjetili svetište Kraljice Mira i crkvu svetog Jakova, gdje smo se pomolili i duhovno osnažili. Navratili smo u etno selo Herceg, koje je svega nekoliko kilometara udaljeno od Međugorja. Ono vjerno svjedoči o povijesnom životu Hercegovaca utjelovljujući način i kulturu života na škrtom kamenu.
Iz Međugorja smo se uputili u franjevački samostan na Humcu. Povijest tog samostana seže u daleko 15. stoljeće, kada su ga osnovali prvi franjevci koji su stigli u ljubušku krajinu, još za vrijeme Kotromanića. Ovaj samostan je imao burnu prošlost, a danas je jedan njegov dio preuređen u muzej. Franjevački samostan na Humcu je najstarija muzejska zbirka u BiH, a u njemu se čuva i Humačka ploča. Vrlo značajna je i knjižnica koja danas ima preko 20.000 primjeraka. U njoj se nalaze dobro očuvane stare knjige iz razdoblja od 16. do 19. stoljeća, razni rukopisi i arhivi. Posjetili smo i izložbu zbirke umjetnina „Majka” koja se nalazi u prostorijama galerije samostana, a sadrži oko 250 umjetnina i 140 skulptura. Glavni motiv je majka.
Nakon muzeja i knjiga , na redu je bilo još malo prirodnih bogatstava. Odmorili smo se na vodopadu Kravice koji zajedno s okolnim sedrenim područjima spada u geološke spomenike prirode u Bosni i Hercegovini.
Na Kravicama smo upili zadnje zrake tipične Hercegovine i krenuli na sjever, prema Rami.
Na poluotoku Šćitu, obgrljenom ljepotom Ramskog jezera, nalazi se Gospino svetište, hodočasnička crkva Majke od milosti čija se čudotvorna slika od 1687. nalazi u Sinju. Uz crkvu smo posjetili još i Franjevački samostan, Etnografski muzej, umjetničku galeriju i knjižnicu.
Time je završilo naše dvodnevno i po svemu sudeći, vrlo sadržajno studijsko putovanje u Hercegovinu. Puni dojmova, novih iskustava i saznanja, i umorni, i veseli ali nadasve zadovoljni, stigli smo živi, zdravi i čitavi kući u Bosnu.
RPŽ/KŠCDB