Mostar – Kakve učinke može izazvati jednogodišnje odsustvo formiranja Vijeća ministara, odnosno izvršne vlasti na državnoj razini u BiH? Takvo pitanje je od dubinske važnosti za razvoj političkih prilika u Bosni i Hercegovini.
Neuspostavljanje vlasti na državnoj razini godinu dana nakon izbora može se iščitavati i kao tiho odumiranje državnih kapaciteta Bosne i Hercegovine, ali i otklizavanje političke moći na razine dvaju entiteta – Federacije i Republike Srpske. Takva ocjena uporište pronalazi u činjenici da su na entitetskim razinama formirane vlasti. Istini za volju vlast u Federaciji stranaka okupljenih oko SDP-ove platforme formirana je poništavanjem većinske glasačke volje Hrvata, što cjelokupnu političku zamršenost čini još težom.
Neće se pogriješiti ako se kaže da se u proteklih godinu dana vodila politička bitka za entitete. Treba primjetiti da je dosadašnji ishod tog političkog ratovanja sljedeći: zamrzavanje uspostave vlasti na državnoj razini s jedne strane, te, s druge strane, jačanje Republike Srpske i uznapredovala bošnjačka dominacija u Federaciji. Drukčije rečeno u proteklih godinu dana stradavala je država Bosna i Hercegovina i ravnopravnost Hrvata u njoj, a osnaživala je dvoentitetska podjela.
Promatrajući kroz prizmu neuspostavljanja vlasti na državnoj razini, Bosna i Hercegovina je u proteklih godinu dana izgledala kao – država koje nema.Gdje treba tražiti uzroke sadašnjeg produbljavanja krize u BiH? Nedvojbeno je da suprostavljajuće interpretacije izbornih rezultata proizvode političku blokadu, a ne uklanjanje nesporazuma. Točno je i da su stranačka vodstva zahvaćena novim valom nerazumijevanja, a katkad i međusobne netrpeljivosti, što također stvara limite za uspostavu vlasti na državnoj razini. Posve se ispravnim čine i zamjerke međunarodnoj zajednici da se zapetljala u bosanskohercegovačkom labirintu, posebice u slučaju suspenzije odluke Središnjeg izbornog povjerenstva kojom se nezakonitim smatra način na koji su „platformaške“ stranke formirale vlast Federacije.
No, čini se da korijeni krize sežu mnogo dublje, oni su sustavne naravi i smješteni su u Daytonski sporazum. Upravo Daytonski sporazum omogućava uzurpaciju glasačke volje jednog naroda i maglovite interpretacije izbornih rezultata. Upravo Daytonski sporazum svojom urođenom manom – dvoentitetskim ustrojem, potiče nacionalna nerazumijevanja između predstavnika tri konstitutivna naroda, a ne njihovo zbližavanje. Upravo je Daytonski sporazum, ne uzimajući u obzir mogućnost pogreške međunarodnih dužnosnika, udahnuo pravo međunarodnoj zajednici, oličenoj u Uredu Visokog predstavnika (OHR), da bude vrhovni autoritet u tumačenju tog sporazuma. Drukčije rečeno, Daytonskom sporazumu treba odati poštovanje za zaustavljanje rata, ali ga i okriviti da je postao podloga za stvaranje mirnodopske zbrke u BiH.
Prikladnim se čini podsjetiti kako je nakon svakih poslijeratnih izbora u BiH uspostava vlasti bila sve kompliciranija. Svaki novi izbori i provođenje njihovih rezultata donosili su nove količine napetosti. Sadašnje jednogodišnje glavinjanje u uspostavi vlasti na državnoj razini samo je radikalniji oblik stanja kakvo u BiH, što pritajeno što javno, tinja još od 1995. godine kada je potpisan Daytonski sporazum. Aktualna jednogodišnja kriza pri uspostavi vlasti na državnoj razini govori da Daytonski sporazum ne posjeduje potencijale za rješavanje narastajućih političkih konflikata u Bosni i Hercegovi. Daytonski sporazum nije alatka za uspostavu pravičnih odnosa u BiH.
RPŽ/DB