Danas je Bogojavljenje ili, kako se još običava reći, Sveta Tri kralja. Evanđelist Matej navodi da su mudraci s Istoka pratili zvijezdu do Betlehema, vjerujući da će ih ona dovesti do novorođenoga Kralja.
Kada su u štalici pronašli dijete s Marijom poklonili su mu se i prinijeli darove: zlato, tamjan i smirnu. Tradicionalna simbolika ovih darova nalazi se već kod Bazilija Velikog – mudraci su Isusu kao Kralju darovali zlato, kao čovjeku smirnu i kao Bogu tamjan.
Mudraci s Istoka bili su prvi predstavnici poganskoga svijeta koji su se došli pokloniti Isusu i na taj način naznačiti da je on Spasitelj za sve ljude.
O njihovu dalekom putu u Betlehem i o njihovu poklonu svjedoče i slike iz katakomba. One ih prikazuju ponajviše četiri na broju. Kasnije se broj snizuje na tri, vjerojatno zbog tri dara “zlata, tamjana i smirne”.
Životi mudraca, koje je predaja kasnije nazvala kraljevima i dala im imena: Gašpar, Melkior i Baltazar, isprepleteni su legendama. Jedna govori da ih je pokrstio sv. Toma, apostol. Valjda zato što je on od apostola prodro najdalje na istok, čak do Indije.
Njihove su relikvije bile donesene u Carigrad, a odande u Milano, odakle bi ih Rainald von Dassel, nadbiskup iz Mainza i kancelar Svetog rimskog carstva njemačke narodnosti prenio u Köln.
Nad tim je relikvijama, što se čuvaju u prekrasnoj škrinji, podignuta na njemačkom tlu najveličanstvenija katedrala koja je još i danas najveći ures grada Kölna, u kojem se veoma razvilo njihovo štovanje.
Crkva na Zapadu od 4. stoljeća svetkuje Božić kao svetkovinu Kristova dolaska na svijet. U isto vrijeme, a i ranije, u mnogim krajevima kršćanskoga Istoka, svetkovala se umjesto Božića današnja svetkovina Kristova objavljenja.
Božić se uglavnom slavio kao svetkovina Kristova rođenja, a Bogojavljenje kao svetkovina objavljenja Kristova božanstva. S vremenom su sve kršćanske zajednice poprimile svetkovanje Božića, a rimska je zajednica počela svetkovati svetkovinu Bogojavljenja.
Uoči Bogojavljenja običava se blagoslivljati voda kojom se onda škrope stanovi prigodom blagoslova kuća. I naše obitelji svojim životom morale bi objavljivati Krista. Blagoslov kuća morao bi biti vanjski znak da će se u obitelji živjeti kršćanskim, to jest Kristovim životom, po načelima Evanđelja.
I na kraju rubrike ‘Svetac dana’ čestitamo imendan onima koji nose imena Gašpar, Melkior i Baltazar. Gašpar je izvorno perzijsko ime i znači ‘rizničar’. Hrvatski oblici imena su Gašo, Gaca, Rina, Rinka, Ina.
Smatra se da ime Melkior ima korijene u latinskom jeziku i znači ‘kralj svjetlosti’. Ime Baltazar ima korijen u jednom od semitskih jezika – akadskom, koji se govorio u Babiloniji.
Ime znači ‘Bel štitio kralja’, a do nas je došlo preko grčkog i latinskog jezika.
RPŽ