Zagreb – Dvoranu Studentskog centra večeras su ispunili oni koji su među prvima htjeli u ruci držati knjigu ispunjenu riječima velečasnog Zlatka Sudca “Razgovori”. Na predstavljanju knjige okupljenima su se obratili don Živko Kustić, fra Zvjezdan Linić, autorica knjige Dunja Ujević koja je razgovore sa Sudcem zapisala i pretvorila u knjigu, te sam Zlatko Sudac.
Nakon priče autorice o nastanku knjige i brojnih izrečenih pohvala don Živka Kustića i fra Zvjezdana Linića na račun Zlatka Sudca, okupljeni su željno iščekivali riječi onog čijim je riječima knjiga napisana.
Hoću da me kritički slušate, ali budna srca. Zazovite Duha svetoga u svoj život i promišljajte život oko sebe, pa i Sudca. Sve ste dužni promišljati, inače postajete roba za manipulaciju, – pokušao je Sudac probuditi svijest svih onih do kojih njegove riječi možda nisu dosad doprle.
Toliko smo međusobno jedno da jedini problem našeg života je strah od ljubavi i davanja sebe, kazao je Sudac na početku nakon priče o svom ocu koji mu je nedavno rekao da se “ponovno zajubia” u njegovu majku. Potaknulo ga je to da se upita ako možemo toliko biti jedno s drugim ljudskim bićem, koliko to onda možemo biti s Bogom.
Sudac: Jesmo mi normalni?!
Iako je tu bio zbog knjige, nije se previše na nju osvrtao, nego je iskoristio priliku govoriti o onome što – živi, a to se uvijek može svesti na jednu jedinu riječ – ljubav.
Ja vas molim da budete iskreni prema sebi, pa ćete moći prema drugome. Da prihvatite i zavolite sebe, pa ćete moći zavoljeti i prihvatiti čovjeka do sebe. Da ne krivite sebe, pa nećete osuđivati niti druge, jer nitko od nas kriv nije. Krist je svu našu krivicu uzeo na se, – rekao je Sudac okupljenima koji su upijali svaku njegovu riječ.
No, na trenutke je Sudac pokazao da iako propovijeda samu ljubav, često istakne ono što ga se dojmi kao potpuna suprotnost dobroti i ljubavi.
Čovječe, gledam na Internetu: Američki vojnik urinira po mezopotamskim spomenicima. Pa jesmo mi normalni? I to dolaze u ime Krista! I još krunicu nek stave oko vrata! Pljujem ja na takve religije, života mi moga, – prolomio se dvoranom Sudčev uzvik.
Ujević: Po ovoj bih knjizi htjela živjeti
Po ovoj bih knjizi htjela živjeti. Htjela bih da nas ona uči živjeti. I kad bismo se barem malim dijelom približili načelima i načinu života o kojima velečasni Sudac govori, mislim da bi ovaj život na ovom svijetu bio puno lakši, – istaknula je na početku autorica knjige Dunja Ujević, koja je istaknula da je knjiga nastala iz druženja i poznanstva sa Zlatkom Sudcem.
Don Živko Kustić istaknuo je, pak, da je vrijednost ove knjige to što je ona “neobično jednostavna”, pa ju može razumjeti baš svatko. – Vl. Sudac ne pripada nijednoj školi. Ova knjiga proizlazi iz njegove svakodnevice i katoličkog iskustva.
Fra Zvjezdan Linić Sudca je usporedio s Ivanom Krstiteljem, našalivši se da ipak ne želi da ide do kraja tim putem, jer su Ivanu odrubili glavu. – Sudac utire put Gospodinu i ide sve dalje i dalje. Ivana su pitali tko je on. (…) On je sam odgovorio da on postoji samo u odnosu na Isusa.
Dok se don Živko Kustić simbolično našalio rekavši da je “dobar svetac, mrtav svetac”, na kojem se, k tome, može i zaraditi ponešto, fra Zvjezdan Linić dodao je da u njihovom samostanu “nije dobro kad je jedan svetac, jer su ostali onda patnici”. Promocija knjige protekla je, sve u svemu, mirno kako već i dolikuje ovakvoj knjizi – uz red šale, red smijeha, red pjesme, a sve to prošarano mudrim i vrlo jednostavnim mislima koje bi nas trebale voditi, a koje tako lako zaboravljamo.