Zagreb – O najnovijoj izjavi Komisije Hrvatske biskupske konferencije “Iustitia et Pax” o haaškoj presudi Hrvatima iz BiH Večernji list je razgovarao s njezinim predsjednikom sisačkim biskupom mons. Vladom Košićem.
Izjava Komisije nastavak je vašeg zalaganja za pomoć, konkretnu i molitvama, za Hrvate u Haagu?
– Izjave naše komisije već su više puta tretirale rad Haaškog suda. Imali smo jednu izjavu još 2005., potom prije izricanja prvostupanjske presude generalima Gotovini, Markaču i Čermaku te nakon drugostupanjske oslobađajuće presude. Naš je zadatak reagirati tamo gdje postoji notorno kršenje pravde i moguća ugroza mira. Smatram da je to i rad ovoga međunarodnog suda koji očito, kao plod političke odluke UN-a, ima jaku političku ulogu, i to koji put tako jaku da praktički ne samo zasjenjuje nego i posve dokida pravdu.
Koliko je ta presuda opasna za Hrvatsku?
– Takva presuda Haaškog suda šestorici Hrvata iz BiH, kada bi postala pravomoćna, doista bi bila vrlo opasna ne samo za položaj Hrvata u BiH nego i za Hrvatsku. Nju se optužuje da je izvršila agresiju na BiH, što jednostavno nije istina, tako da ovakvo nasilje nad istinom ne može pridonijeti miru. Riječ je o eklatantnoj nakani da se izjednači krivnja za ratne događaje od 1991. do 1995. u BiH i RH, što je krivotvorina jer nije Hrvatska napala BiH nego Srbija i upravo su Hrvati i RH bili jedini koji su u početku branili BiH od te agresije. Kada bi se i Hrvatska proglasila agresorom na BiH, to bi našoj zemlji nametnulo krivnju koju ona ne zaslužuje iz čitavog niza razloga koje smo nabrojili u našoj izjavi.
Ne čini li vam se da službena vlast u Hrvatskoj ne samo da se distancira od ove presude nego i uopće od sudbine Hrvata u BiH?
– To smo i ustvrdili u izjavi. To, zapravo, i najviše zabrinjava jer znači da naši političari nisu svjesni o čemu se tu radi i kakav će teret ponijeti naša zemlja ako se ta presuda proglasi pravomoćnom.
Kako se postaviti prema presudi?
– Mislim da je dobar temelj za poziciju tužbe izdvojeno mišljenje koje je u izricanju prvostupanjske presude iznio predsjednik sudskog vijeća Antonetti. Ako tim odvjetnika, čiji rad svakako trebaju pomoći mjerodavna državna tijela RH, dobije sve potrebne dokumente, ako se uključi i država svim raspoloživim legalnim sredstvima potpore, mislim da se teza o udruženu zločinačkom pothvatu u žalbenom postupku može posve dekonstruirati i odbaciti.
Na koji način politički opismeniti službeni Zagreb da stane u obranu prava hrvatskog naroda u BiH?
– Teško mi je odgovoriti na ovo pitanje. BiH je doista zemlja s vrlo složenim ustrojem, poviješću i odnosima među njezinim konstitutivnim narodima. Ipak, nije potrebno dubinsko poznavanje svih tih složenih elemenata, nego jednostavno poći od činjenica. A prva je ta da je BiH napala Srbija, da su je branili Hrvati i Bošnjaci i da se ne smije zbog kasnijeg nesretnog sukoba tih dvaju napadnutih naroda zaključiti da je državna politika RH imala zločinačke namjere prema BiH. Uvijek je važno imati pred očima i razlikovati uzrok i posljedice ovih ratnih događaja. Službeni Zagreb danas ne vidi u Hrvatima u BiH sunarodnjake koje ugrožava politika koja se danas vodi u BiH, a međunarodna zajednica ne razumije dovoljno te posebnosti i složenost u BiH. Hrvatska bi trebala pomoći međunarodnim subjektima u da shvate BiH i pomognu da se promovira istina i zaštite najugroženiji njezini članovi. Čini li to i sama Katolička crkva i na koji način?
Crkva u BiH bila je uvijek uza svoj narod, trpjela je i trpi s njim. Bez Katoličke crkve Hrvata u BiH i ne bi bilo. Osobito je važna povijesna uloga franjevaca koji su stoljećima u vrlo teškim prilikama čuvali identitet hrvatskog naroda u BiH. U Domovinskom ratu Crkva je podnijela golem teret zbrinjavanja prognanika i izbjeglica. I danas se glas Crkve uvažava i očekuje. Ona je uvijek na strani istine i pravednosti. Crkva ne zahtijeva ništa više ni manje za hrvatski narod što ne zagovara i za druge narode.
RPŽ/VL