Zagreb – Zahvaljujući preslagivanjima koji se posljednjih dana događaju u BiH postalo je više nego očito kako iza zaoštravanja bošnjačko-hrvatskih odnosa stoji skupina anacionalnih jugoslavena čiji je eksponent Željko Komšić, aktualni član Predsjedništva BiH, koji je u tu instituciju izabran upravo glasovima anacionalnih Jugoslavena i Bošnjaka bliskih SDP-u.
Medijsko plasiranje zahtjeva za prometnim koridorom prema Pločama, uz nakanu nesmetanog korištenja ove luke, su zahtjevi koje ova skupina otvoreno stavlja pred Republiku Hrvatsku, kao protuuslugu za cestovni koridor oko Neuma, istovremeno otvoreno prijeteći međunarodnim tužbama u slučaju nastavka izgradnje Pelješkog mosta.
Međutim, to je stav samo jedne skupine u dijelu bošnjačke političke elite a nikako službeni stav BiH. Da je tako pokazao je nedavni zajednički sastanak izaslanstava dva HDZ-a predvođenih Tomislavom Karamarkom i Draganom Čovićem, kada je zaključeno da je gradnja Pelješkog mosta strateški i nacionalni projekt.
Na tom sastanku, nazočio je i predsjedavajući Vijeća ministara Vjekoslav Bevanda, što ukazuje na činjenicu da su zahtjevi koje je ministar prometa BiH Damir Hadžić (SDP) iznio nakon razgovora s hrvatskim kolegom Sinišom Hajdašom Dončićem (SDP) isključivo zaključci sarajevske političke elite, odnosno jednog njezinog djela.
Ove zahtjeve, koji su u biti dio strateških bošnjačkih zahtjeva o nesmetanom izlasku na Jadran, zbog čega su vodili i ratnu operaciju „Neretva 93.“, ne podržava niti vodstvo Republike Srpske, kao ni predstavnici srpskog naroda u Vijeću ministara BiH, što je nedavno kazao i Aleksandar Džombić, zalažući se za izgradnju auto-ceste Gradiška-Banja Luka-Split.
Komšićevo (ne) zadovoljstvo
Kazano, kao i popuštanje čelnika SDP-a Zlatka Lagumdžije zahtjevima dva HDZ-a koji bi hrvatskom narodu trebali omogućiti da u budućnosti sami biraju svoje predstavnike, dovelo je do najnovijeg vala Komšićevog nezadovoljstva, što je kulminiralo i Komšićevim zahtjevom za brisanjem iz SDP-ovog članstva.
U svojim najnovijim istupima Komšić otvoreno propagira unitarna načela, tvrdeći kako se ne zalaže za prava konstitutivnih naroda „nego Bosanaca i Hercegovaca“, poručujući tako kako je zapravo izravna ispostava onih međunarodnih krugova koji se „ježe“ na pojam nacije i nacionalne države. Međutim, Komšić očito ima potporu nekadašnjih jugoslavenskih unitarista, koji su u međuvremenu „jugoslavenstvo“ zamijenili „bosanstvom“, što pokazuju i najave prosvjeda zakazanih u Sarajevu za 27. srpnja, odnosno na dan koji se nekadašnjoj SR BiH obilježavao kao „dan ustanka naroda i narodnosti“.
Komšić režirao i aferu „Neđo od Ljubuškog“
Zanimljivo je kako sve više činjenica također ukazuje na zaključak kako je upravo Željko Komšić imao ključnu ulogu i u snimanju i plasiranju kontroverznog filma „Neđo od Ljubuškog“, koji je proteklih desetak dana u samom vrhu medijskih top tema. To potvrđuju i neki od aktera, navodeći kako je sve dogovoreno u trokutu Željko Komšić – Svetlana Broz – Jure Galić a financirano od strane Predsjedništva BiH, SABNOR-a BiH, SDP-a BiH i određenih međunarodnih fondacija. Isti izvori također navode kako neistine u medije plasira SDP-ov „spin majstor“ Amer Bahtijar, zbog čega su braniteljske udruge iz Ljubuškog najavile tužbu.
Ovakav podatak, sasvim sigurno, rijetke će ostaviti zatečenim. Poglavito kada se zna da je upravo Željko Komšić u više navrata bio pokrovitelj i gost niza komunističkih manifestacija od Neretve i Sutjeske a iznimno je blizak i s predsjednikom SABNOR-a Jurom Galićem, koji je kao dio komunističkog aparata bio umiješan u poratna masovna smaknuća u Ljubuškom ali i kasnija prikrivanja tih zločina.
Potez braniteljskih udruga iz Ljubuškog, koje su najavile tužbu protiv SDP-ovog „spin majstora“ Amera Bahtijara, primjer je koji bi svakako trebalo slijediti. Poglavito u slučaju Jure Galića, koji je prema vlastitom priznanju bio izravnim sudionikom partizanskih zločina u Vrgorcu, Ljubuškom i Širokom Brijegu i kasnijim prikrivanjem istih, što je sasvim dovoljno za takav korak u svakoj državi koja sebe naziva pravnom.
Kaznenim prijavama protiv Amera Bahtijara i Jure Galića svakako bi u dobroj mjeri bila uzdrmana i pozicija Željka Komšića, kao i njegovih inicijativa kojima sve otvorenije pokazuje kako je i dalje u potpunosti vjeran nekadašnjem sloganu jugoslavenskih komunista „ I nakon Tita – Tito“.
RPŽ/Ilija Zovko