London – U srijedu je buknula najveća korupcijska afera u povijesti nogometa, afera koja je tinjala najmanje od lipnja 2010., kad je zatvorena istraga o povezanosti FIFA-e s bivšom agencijom ISL.
Ta je sportsko-marketinška tvrtka desetljećima usko surađivala sa svjetskom nogometnom organizacijom i isplaćivala mito njenim visoko pozicioniranim članovima u zamjenu za komercijalna prava za Svjetsko prvenstvo.
Istraga je dokazala da su bivši FIFA-in predsjednik Joao Havelange i njegov nekadašnji zet Ricardo Teixeira primali multimilijunski mito od ISL-a – Havelange najmanje 1,5 milijun, a Teixierira najmanje 12,74 milijuna švicarskih franaka, ali je tužba povučena nakon što su FIFA i taj dvojac platili kompenzaciju u iznosu od 5,5 milijuna franaka, pri čemu je dogovoreno da će identiteti optuženih ostati u tajnosti.
Međutim, u srijedu je švicarski Vrhovni sud donio odluku da dokumenti o nagodbi moraju postati dostupni javnosti, a nekoliko sati kasnije objavila ih je i FIFA. Iako je svima jasno da se radi o velikoj aferi, malo tko zna što to zapravo znači za organizaciju i njenog sadašnjeg predsjednika Seppa Blattera, koji je za Havelangeove vladavine bio glavni tajnik. Stoga smo kontaktirali Andrewa Jenningsa, engleskog istraživačkog novinara koji je još prije šest godina otkrio prve čvrste dokaze za korupciju unutar FIFA-e, napisao o tome bestseler ‘Foul! The Secret World of FIFA’ i napravio nekoliko emisija na BBC-u.
‘Ovo je početak kraja. Objavljivanje dokumenata prouzročit će lančanu reakciju i FIFA će se urušiti kao kuća od karata!’, kaže Jennings, koji već dugo dokumente koji je otkrio i pružio na uvid javnosti, a koji su jučer i službeno objavljeni, zove ‘Blatterovom tempiranom bombom’. Za njega je ovo i velika osobna pobjeda – iako nikad nije baratao indicijama, nego samo čvrstim dokazima, godinama su mnogi na njega gledali kao na fanatika u nekoj vrsti križarskog pohoda na FIFA-u, ali sada je konačno potvrđeno da je čitavo vrijeme bio u pravu.
No najprije moramo objasniti što je bio taj ISL i na koje načine je FIFA bila povezana s njim…
Sve je počelo sedamdesetih godina, kad su dvojica genijalaca shvatili kako najbolje spojiti veliki novac i vrhunski sport. Ta dvojica bili su Horst Dassler, šef kompanije Adidas i sin njenog osnivača Adolfa Dasslera, te Patrick Nelly, britanski poduzetnik i konzultant kojeg danas s pravom zovu ‘ocem modernog sportskog marketinga’. Osnovali su takozvani ‘Klub’ – elitnu skupinu bogatih i utjecajnih ljudi koji sponzorskim novcem kontroliraju međunarodni sport.
Ideja je bila u eri ekspanzije televizije osigurati ekskluzivna pokroviteljstva multinacionalnih kompanija nad najvećim sportskim događajima – ali da bi se milijuni i milijarde uložene u marketing isplatile, sport je morao postati najspektakularnija i doista globalna industrija zabave. U tome su ključna bila televizijska prava za prijenose događaja.
Dassler i Nally su najprije uspjeli instalirati ‘svoje’ ljude na neke od najvažnijih pozicija u globalnim organizacijama. Njihovi su bili FIFA-in predsjednik Joao Havelange, predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Juan Antonio Samaranch te Primo Nebiolo, predsjednik IAAF-a, Međunarodnog atletskog saveza. Nije to bila nikakva velika zavjera, niti se radi o nekakvoj javnoj tajni – dobro je poznato, dokumentirano i nitko niti ne pokušava osporiti da su Dassler i Nally naprosto odabirali najpodobnije kandidate i nudili im svoju potporu i lobiranje, a jednom kad su izabrani, ti su kandidati podršku ‘Kluba’ vraćali bogatim ugovorima za njihovu kompaniju, specijaliziranu za prodaju marketinških i televizijskih prava. Ime kompanije bilo je International Sport and Leisure – ISL.
Postupci svjetske nogometne organizacije već su ranije navukli bijes najmoćnijih, poput Amerikanaca i Engleza, koji s uložili ogromna sredstva u kandidature za Svjetska prvenstva, a nisu ih uspjeli dobiti zbog kupovine glasova
Joao Havelange bio je prvi među čelnicima svjetskog sporta kojeg su ‘osigurali’ – bilo je to 1974., a uskoro je FIFA dobila sveobuhvatnu ‘potporu’ Coca-Cole, koja se proteže sve do danas. Proizvođač gaziranih pića počeo je sponzorirati ne samo Svjetska prvenstva, nego i razne turnire mlađih kategorija, edukaciju trenera i sudaca… No to je značilo i ekskluzivne ugovore za oglašavanje i pravo da sve jači i jači FIFA-in logo koristi na svojim proizvodima. Jednom kad je Coca-Cola bila ‘in’, ostali veliki sponzori stali su u red, a Havelange je uz pomoć ISL-a uveo nogomet u divni novi svijet – uvidjevši potencijal globalne popularnosti igre za interese velikog biznisa, FIFA je ISL-u jamčila ekskluzivno raspologanje marketinškim i televizijskim pravima, a zauzvrat dobivala najjače sponzore i veliki udio od prodaje sve skupljih televizijskih paketa diljem planeta.
I sve je to savršeno funkcioniralo dok 1987. Dassler nije iznenada umro. Njegovi nasljednici nisu bili jednako sposobni i, poslije gubitka prava na Olimpijadu i Svjetsko atletsko prvenstvo, ISL-u je preostalo jedino nogometno SP – odnosno FIFA kao ‘zlatna koka’. Posljednje prvenstvo na koje su imali ugovorom zajamčena prava bilo je ono u Francuskoj ’98.
Do tada su se već pojavili Berlusconijev Milan, Murdochov Sky TV napravio je marketinšku revoluciju u Premier ligi, Liga prvaka postala je tvornica novca… Sad su već svi znali koliki novac može biti u igri i pojavile su se kompanije koje su željele po svaku cijenu preoteti ugovor koji je ISL imao s FIFA-om, a ISL se protiv toga panično borio dijeljenjem ogromnih mita visoko pozicioniranim dužnosnicima svjetske nogometne federacije.
Andrew Jennings je u svojoj knjizi ‘Foul!’ te u televizijskim emisijima koje je radio za BBC dokumentirao kako su te uplate išle od ISL-a preko zaklada koje je kompanija osnovala u Lihtenštajnu, zatim na račun druge tvrtke registrirane na Britanskim Djevičanskim Otocima, a s njega na privatne račune. U BBC-jevoj ‘Panorami’ na uvid su pruženi i dokumenti sa spornim transakcijama, s imenima nekoliko FIFA-inih dužnosnika, među kojima je bio Ricardo Teixeira.
ISL je 2001. bankrotirao, što i ne čudi ako znate da sveukupni iznos ‘mitologije’ prema prikupljenim dokazima iznosi oko – 100 milijuna američkih dolara! Međutim, jedna od tih uplata je neobjašnjivom pogreškom 1998. završila na FIFA-inom računu: za nju je preko svoje ‘krtice’ saznao uprao Andrew Jennings i ona je pokrenula lavinu novinarske istrage koja je otkrila bezbroj drugih detalja o korupciji unutar svjetske nogometne organizacije. Ovo s ISL-om samo je vrh ledenog brijega: postoje dokazi za kupovinu i namještanje glasova, skandale oko televizijskih prava za pojedine regije i ulaznica za utakmice SP-a, utaje poreza…
Novinar je sva svoja saznanja i dokaze prikazao javno, čak i postavio na svoju internetsku stranicu transparencyinsport.org. Dobio je zabranu pristupa FIFA-inim konferencijama za tisak, ali nikad ga nitko nije ni pokušao tužiti. ‘Naravno da nije, sud je upravo ono što ti ljudi svih ovih godina pokušavaju izbjeći’, kaže. Je li ga pomalo razočarala reakcija javnosti, to što se nije već stvorila kritična masa u svjetskim medijima koja zahtijeva objašnjenje? ‘Moja knjiga ‘FOUL!’ prevedena je na 16 jezika, obišao sam cijeli svijet govoreći o onom što je otkriveno ‘, odgovara Jennings. ‘Međutim, mediji su djelovali jako, jako sporo. Sve je dostupno na internetu – a nisu to samo indicije, imamo čvrste dokaze i dokumente – a toliko medija se zadovoljava prenošenjem agencijskih vijesti poput onih što Blatter misli o Platiniju i slično. Pa zašto ne razgovaramo o stvarima koje su doista važne: kad će Blatter i kompanija napokon odgovarati za svoja nedjela, kad će odstupiti? Što se još treba dogoditi da shvatimo kako imamo posla s mafijom?’, pomalo bijesno se pita.
Andrew Jennings oduvijek je bio siguran da je Sepp Blatter znao za sve što se događa u FIFA-i – ne samo kao njen predsjednik od 1998., nego i kao glavni tajnik prije toga. U svojoj knjizi bilježi cijeli uspon čovjeka koji je sredinom šezdesetih bio predsjednik Svjetske udruge prijatelja steznika – organizacije koja se zalagala za povratak u modu tog odjevnog predmeta i žalila zbog sve raširenije popularnosti hulahopki s gaćicama. Nije zgorega za spomenuti da je otprilike u to vrijeme Blatter upoznao svog prijatelja i odanog saveznika Vlatka Markovića. U intervjuu koji je 2006. dao Nacionalu, bivši HNS-ov predsjednik kaže: ‘Sa Seppom Blatterom sam prijatelj već 40 godina. Nosio bi mi torbe kad sam u Zürichu presjedao s aviona na avion.’
Blatter je u FIFA-u došao iz tvrtke Longines, službenog sponzora Olimpijskih igara, ali ne bez pripreme. ‘Blatter je prošao obuku u Adidasovom sjedištu prije nego što je počeo raditi za FIFA-u’, otkrio je Dasslerov partner Patrick Nally. ‘Ondje se šest mjeseci svakodnevno družio s Horstom Dasslerom i njih su dvojica postali veliki prijatelji.’ Jennings je, između ostaloga, objavio i dobro dokumentiranu priču da Blatter sam sebi isplaćuje šesteroznamenkasti godišnji bonus za ‘lojanost’, a vrlo je zanimljiva i njegova povezanost s kompanijom InFront, koja sada drži prava za dva predstojeća Svjetska prvenstva. Ona se nalazi u istom gradu (švicarskom Zugu), čak i u istoj zgradi u kojoj je nekoć bio smješten sporni ISL. No najnevjerojatnija stvar je da se njen predsjednik zove – Philippe Blatter. Seppov nećak.
U istom tom Zugu su se pod ključem držali detalji tajne nagodbe kojom je lani završila kriminalna istraga o povezanosti FIFA-e s ISL-om. FIFA je dugo na sve moguće pravne načine pokušavala blokirati objavljivanje tih dokumenata, ali mogla ga je samo odgoditi. Sada je konačno objavljeno ono što je Jennings dokazao i prikazao davno prije: da su Joao Havelange i njegov bivši zet Ricardo Teixeira priznali primanje mita, a da je FIFA platila kompenzaciju u iznosu od 2,5 milijuna švicarskih franaka pod uvjetom da se odbace kriminalne optužbe protiv njena dva, sad već bivša dužnosnika. Havelange i Teixiera sami su platili dodatna 3 milijuna.
Međutim, objavljeno je i da je Blatter znao za sve to. Doduše, on u dokumentima nije naveden imenom i prezimenom, nego samo pod šifrom P1, ali isto tako piše da su Havelange i taj P1 u ime FIFA-e 1997. potpisali ugovor s ISL-om. Na tom, javno objavljenom ugovoru stoje potpisi Havelangea i Blattera.
Što će se sljedeće dogoditi, pitamo Jenningsa. ‘Neće stati na ovome, u to budite sigurni’, kaže. ‘Očekujem da će pojedine nacionalne vlade prosvjedovati protiv FIFA-ina vodstva i zatražiti ostavke. Postupci svjetske nogometne organizacije već su ranije navukli bijes najmoćnijih, poput Amerikanaca i Engleza, koji s uložili ogromna sredstva u kandidature za Svjetska prvenstva, a nisu ih uspjeli dobiti zbog kupovine glasova koja je također dokumentirana i prikazana u BBC-jevoj ‘Panorami’. Osim toga, i Švicarska je još lani zatražila da FIFA počne transparentno poslovati, ili da u suprotnom potraži novi dom… Sve će to dovesti i do sponzorskog bojkota, odnosno koordinirane akcije najvećih kompanija o kojoj se već neko vrijeme priča. Sad je već jasno da ovakva FIFA ne može opstati – kompletno vodstvo, uključujući Blattera, morat će odstupiti i organizacija će biti iz temelja reformirana…’, zaključuje Andrew Jennings.
RPŽ/TP