Vrhbosanski svećenik vlč. Tadija Jukića, koji je iznenada preminu od posljedica srčanog udara u nedjelju, 26. rujna u Gospinu svetištu Marija Bistrica, sahranjen je, 27. rujna na groblju Ljubna u župi Žepče. Prije sahrane slavljena je Sveta misa zadušnica u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u Žepču.
Euharistiju je predslavio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje više od stotinu svećenika. Misnicima s teritorija Vrhbosanske nadbiskupije pridružilo se više svećenika Zagrebačke, Kotorske, Dubrovačke, Mostarsko-duvanjske i drugih biskupija.
Na Misi je sudjelovalo i oko 50 časnih sestara i to najvećim dijelom Marijinih sestara od čudotvorne medaljice koje su došle, na čelu provincijalnom glavaricom s. Kleofinom Lekić, izraziti sućut svojoj članici i rođenoj sestre pokojnog Tadije s. Jelici. Prostornu i lijepu žepačku crkvu ispunili su brojni vjernici, a pozdrav kardinalu Puljiću, nazočnim svećenicima, sestrama i vjernicima uputio je župnik vlč. Zlatko Ivkić. Izrazio je i kršćansku sućut pokojnikovu ocu Ivi, braći Juraju i Gabrijelu, sestrama Jelici i Ani, rodbini i prijateljima.
U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je najprije kazao da je tužnu vijest o smrti svećenika Tadije dobio od čuvara Gospina svetišta vlč. Zlatka Korena i to samo dan nakon svečane Mise beatifikacije Drinskih mučenica što je značila da Vrhbosanska nadbiskupija ima jednog svećenika manje. „Stojeći pokraj njegovih zemnih ostataka želim izreći riječi vjere i utjehe te zajedno s vama uputiti molitvu za njegovu dušu“, rekao je kardinala Puljić koji je potom razmatrao nad tajnom života od dolaska na svijet u određenom mjestu i od određenih roditelja. Kazao je da čovjek raste tjelesno, ali i vjerski te razmišlja, u kojim bi se životnom poslanju ostvario.
„Počinju se ukrštati razne silnice ove zemlje i našeg življenja, ali i trajnog Božjeg glasa u nama. Kada čovjek umre, odlazi s tajnom vezanom uz pitanje, što je život“, rekao je kardinal Puljić naglasivši da stoje pokraj zemnih ostataka svećenika Tadije i nastoje otkrivali Božje planove imajući uvijek na umu Kristovu riječ: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6). Dodao je da se svećenik Tadija nakon smrti susreo s Gospodinom oči u oči te da su mu sve tajne sada jasne i pozvao na zajedničku molitvu za brata svećenika Tadiju da ga Gospodin zagrli u svome kraljevstvu. Potaknuo je sve da zajednički zamole pokojnoga svećenika Tadiju za oproštenje za trenutke kada ga nisu uspjeli slijediti ili su ga možda ranili. „Ti nam oprosti, a mi za tebe molimo da ti bude vječno svjetlo vjera iz koje si pošao slijediti Isusa i ljubav koju je Isus tebi pokazao“, istaknuo je kardinal Puljić.
Na kraju Mise od pokojnoga svećenika tadije oprostio se generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije preč. mr. Luka Tunjić ukratko prikazavši njegov životni put. „Vlč. Tadija je najveći dio rata proveo u rodnom Žepču i sa svojim narodom. Duboko u srcu proživljavao je sve te strahote rata, gubitak i smrt dragih osoba i prijatelja, nestanak i pogibiju žepačke mladosti, svakodnevno gledanje smrti u oči što je, kasnije će se pokazati, na njegovu ranjivu i dobroćudnu dušu ostavilo teške posljedice koje su izazvale i zdravstvene poteškoće zbog kojih je njegovo osjetljivo i tankoćutno srce prerano prestalo kucati…Sklonost kontemplaciji i vapaj za transcendentalnim bio je kod njega svakodnevan, a prepoznavao se u iščitavanju filozofske literature, traženju srodnih duša i sugovornika s kojima bi mogao kompetentno, s dječjom radoznalošću i radošću danonoćno dopunjavati spoznaje bistreći svijet beskonačnosti za kojim je, na sebi svojstven način čeznuo. Nadam se da su njegove čežnje konačno ispunjene i da je, u Onom kojeg je ljudski i vjernički iskreno tražio, našao svoj vječni pokoj“, istaknuo je vikar Tunjić.
U ime kolega svećenika iz generacije pokojnoga svećenika Tadije oprostio se vlč. Marijan Brkić. Spomenuo je da se pokojni Tadija, došavši iz vanjske škole u Vrhbosanskog bogoslovno sjemenište u Sarajevcu, dobro uklopio te pokazivao zanimanje za svijet oko sebe i za sve događaje na području teologije i filozofije. Dodao je da se Tadija nije stidio postavljati pitanja i tražiti odgovore. Prisjetio se da je, razgovarajući s vlč. Tadijom tijekom i nakon krvavog rata, složio se s njim u razmišljanju da imaju, ne problem rata, nego drevni apostolski problem, a to je da je jako teško u današnjoj Crkvi i njima svećenicima prepoznati lice Kristovo kao što je bilo teško apostolima i drugima u krvavom licu Kristovu i u palestinskoj prašini prepoznati lik Sina Božjega. Dodao je da treba imati snage prepoznavati u Crkvi Kristovoj lice Božjega Sina koje i kao svećenici drugima ga otkrivati.
Pismo sućuti kotorskoga biskupa mons. Ilije Janjića i svećenika ove dijeceze pročitao je vlč. Ivo Ćorić, svećenik Kotorske biskupije u koju je pokojni Tadija ugradio dio svog svećeničkog djelovanja.
O životu i djelovanju pokojnoga svećenika Tadije u Mariji Bistrici govorio je vlč. Koren moleći od pokojnoga Tadije ispriku u svoje ime i u ime svih ukućana marijanskog doma u Mariji Bistrici. Kazao je da je pokojni Tadija djelovao posljednjih godina kao misnik u nacionalnom Gospodinu svetištu u samom srcu Marije Bistrice kao ispovjednik brojnih župljana i još brojnijih hodočasnika. Opisujući način na koji je preminuo pokojni Tadija, kazao je da se Tadijina soba nalazila odmah do njegove te da je Tadija, po svom običaju i te nedjelje ustao rano, istuširao se i uredio nakon čega je srce prestalo kucati.
„Preminuo je u nedjelju kada je Crkva vrhbosanska i cijela Crkva u Hrvata slavila zahvalnu nedjelju za proglašenje blaženim Drinskih mučenica. Preminuo je kada se pripravljao da sudjeluje u Euharistiji nakon koje je trebao biti na raspolaganju za ispovijed hodočasnicima koji su te nedjelje dolazili iz naše Bačke, iz Subotičke biskupije kao i sudionicima bračnih vikenda u Hrvatskoj“, kazao je vlč. Koren ističući potom izuzetnu ljubav pokojnoga Tadije prema Bosni. „Poznato je da mi volimo Bosnu. Ali tako kako je Tadija volio Bosnu; kako je proživljavao živote svih vas; tako kako se Tadija sjećao stradanja u ratu; tako kako se Tadija radovao svakom uspjehu i svakom koraku, ne znam je li itko od nas taj koji na taj Tadijin način i njegovim osjećajem i promišljanjem voli Bosnu, voli Crkvu i svakog od nas“, istaknuo je vlč. Koren zahvaljujući vlč. Tadiji za sve što je učinio u svetištu i izražavajući sućut svima.
Posebno osjećajnim riječima od pokojnog Tadija oprostio se njegov prijatelj svećenik vlč. Jozo Batinić zahvaljujući svima koji su mu pomagali. Istaknuo je da je vlč. Tadija bio čovjek knjige i znanja te istaknuo njegovo traganje za Bogom i učenje o životu onog što je bitno i prioritetno. Naglasio je njegovu domoljubivost i rodoljubivost te da nije pravio kompromise s đavlom. Podsjetio je na neke misli pokojnoga Tadije u traganju sa svemogućim Bogom.
Vlč. Tadija je rođen 23. prosinca 1963. od oca Ive i majke pokojne Kate rođ. Trogrlić u Vitlacima, župa Žepče. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Žepču, a teologiju u Sarajevu gdje je zaređen – najprije za đakona 27. studenog 1988., a zatim 29. lipnja 1989. za svećenika. Prva pastoralna služba mu je bila u Sarajevu u župi sv. Josipa na Marijinu Dvoru od 12. kolovoza 1989. do 29. siječnja 1990. kada je imenovan župnim vikarom u župi sv. Josipa u Zenici, a već 26. srpnja iste godine postaje župnim vikarom u župi Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu. Tu ostaje do 14. travnja 1993. kada je imenovan župnikom župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Maglaju. Zbog žestine ratnih događanja i prekida komunikacije između Žepča i Maglaja, ostaje u župi sv. Ante Padovanskog u Žepču kao pastoralni suradnik sve do 1996. godine. Te godine 19. srpnja imenovan je župnikom župe sv. Ane u Radunicama u kojoj ostaje do 11. svibnja 1999. Od 1999. pastoralno je djelovao u Dubrovačkoj i Kotorskoj biskupiji, a posljednjih nekoliko godina bio je duhovni pomoćnik i ispovjednik u Hrvatskom nacionalom svetištu u Mariji Bistrici gdje je, 25. rujna blago u Gospodinu preminuo u 48. godini života i 23. godini misništva.
RPŽ/KTA