Psiholog u Domu zdravlja sa stacionarom Žepče Tomislav Knežević za Radiopostaju Žepče dao je neke od preporuka za vrijeme trajanja zdravstvene krize, što će određenim skupinama pomoći da se lakše nose s trenutnom situacijom uzrokovane pandemijom koronavirusa.
Djeca su ranjiva skupina, stoga je u vrijeme pandemije potrebno, u krugu obitelji otvoriti razgovor o situaciji i pružiti djeci svih uzrasta informacije, priliku za postavljanje pitanja, kao i za podršku koju mogu pružiti primarno roditelji. Prilikom davanja informacija važno je voditi računa o djetetovoj dobi, emocionalnoj i kognitivnoj zrelosti, ali i djetetovim osobitostima i dosadašnjim iskustvima. Maloj djeci važno je napomenite da trenutno ne izlaze vani zbog čega se može razboljeti kao i da je potrebno prati ruke i ne kašljati jedni u druge.
Djeca niže dobi svijet doživljavaju magičnim i ne treba očekivati logičko razmišljanje. Povjerovat će u magijski ritual pranja ruku, zaštitu i slične načine nošenja sa strahovima.
Djeca školske dobi svijet doživljavaju konkretno. Oni zaključuju da onaj koji kašlje ima Coronu. Imaju sposobnost sami doći do mnoštva informacija, ali nemaju i razvijenu kritičnost. Ono oko čega im se može pomoći to su školski zadatci. Djecu školske dobi bitno je i preusmjerite na kreativne aktivnosti (crtanje, bojanje, slaganje slagalica, kockice i sl.) i po potrebi se priključite igri.
Djeca u pubertetu i adolescenciji više nisu djeca, i ne treba ih tretirati tako. Potrebno ih je uvažite, saslušati, bez kritika osim ako je to neophodno. Djecu školskog uzrasta važno je podsjetiti koliko su važni u društvu. I njima je izvanredna situacija, ali oni nemaju prethodna iskustva. Izgubljeni su i osjećaju se da su na testu. Nepovjerenje i bunt su očekivani za ovu dob. Prije nego se javi otvoreni otpor (“idem vani i ne možeš me zadržati”) potrebno je uspostaviti suradnju, može im se ponuditi i druga opcija kao primjerice virtualno druženje, društvene igre preko interneta ili neki hobi. Također potrebno ih je podsjetiti da i oni snose posljedice svog ponašanja. Nepoštivanje naredbi kriznog stožera npr. može se tretirati kao kazneno djelo (zbog čega neće moći na matursko putovanje). Važno je biti iskren i dosljedan čime se održava povjerenje i poštovanje.
Ako djeca dio dana moraju provesti sami kući, moguće je napraviti dogovor kako da komuniciraju dok su roditelji odsutni.
Zato im je dobro zapisati brojeve telefona bliskih osoba koje mogu nazvati, ako se osjećaju uznemireno, a sami su kući.
Pored savjeta za djecu određene smjernice navedene su i za spasioce i zdravstvene djelatnike u doba zdravstvene krize. Na kraju smjene ili po povratku kući zdravstveni djelatnici mogu doživjeti širok raspon emocija kao što su tuga, krivnja, ljutnja, strah, zbunjenost i anksioznost. Ponekad, međutim, može se desiti da emocije potpuno izostanu. Znati prepoznati emocionalne reakcije i poteškoće ključno je kako bi se što prije umanjila razina stresa. Važno je da znaju da nisu sami, nego dio sustava i organizacije koja može dati podršku i pomoć čak i istim spasiocima. Moguće je pristupiti, dekompresijskim intervencijama koje se nude spasilačkim timovima. Postoje specijalizirani instrumenti za podršku i prevenciju posttraumatskih stresnih reakcija koji se mogu primijeniti pravodobno i učinkovito u prvim satima nakon intervencije. Određeni savjeti navedeni su i za osobe treće životne dobi koje se ovih dana mogu osjetiti izolirani ili napušteni, usamljeni, razdražljivi ili zbunjeni, nervozni s mislima koje se stalno vraćaju. Te reakcije su normalan način na koji vaš um reagira na stresne situacije. Poziv da starije osobe ostanu kući je njihov doprinos na koji mogu pomoći. Strogo slijeđenje uputa omogućuje da pomognu ne samo sebi, nego i poznanicima, prijateljima i rodbini, ali i svim operaterima i spasiocima koji rade za one koji imaju veću potrebu za pomoći.
I starije osobe trebaju pratiti samo informacije institucionalnih izvora poput Kriznog stožera Federalnog ministarstva zdravstva, kao i ovlaštenog osoblja vašega nadležnog doma zdravlja. Poželjno je da rade nešto što ublažava napetost, kao što je kuhanje tradicionalna jela, pletenje, čitanje knjiga, čišćenje kuće ili automobila. Nekoliko jednostavnih vježbi može im pomoći da ostanu u formi, kao i redovni obroci. Starijim osobama važno je da razgovaraju s obitelji i prijateljima, a komunicirati mogu na različite načine, kao što su video pozivi ili korištenje Vibera.
Kinezi koriste dvije riječi za riječ kriza: wei = rizik, opasnost i ji = prilika, mogućnost. Upravo to možda najslikovitije objašnjava zašto ćete od psihologa često čuti rečenicu: „Kriza je i šansa“. Šansa da iz nje izađemo bolji i osnaženiji nego što smo bili. Kao ljudi solidarniji i povezaniji, na našu osobnu i dobrobit naše obitelji i čitave zajednice.
RPŽ / Tomislav Knežević
{gallery}zepce/20200225_savjeti{/gallery}