Zagreb – Suđenje generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču moglo bi u konačnici završiti tako da obojica ostanu proglašeni krivima za ratne zločine nad srpskim civilima u Oluji, ali da im se bitno smanje kazne.
Mišljenje je to odvjetnika koji imaju iskustvo u obranama pred Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu, a koji su pratili tijek suđenja hrvatskim generalima, uključujući i sam finiš koji je bio u ponedjeljak.
Tako odvjetnik Branko Šerić smatra da bi konačan ishod mogao biti takav da se Gotovini, koji je u prvome stupnju nepravomoćno osuđen na 24 godine zatvora, kazna smanji za dvije trećine. Isto bi moglo vrijediti i za Markača koji je nepravomoćno osuđen na 18 godina zatvora. Takvo smanjivanje kazne moglo bi značiti da bi se u ukupnu kaznu uračunalo vrijeme provedeno u pritvoru pa bi obojica (pogotovu Markač) mogla relativno brzo izići iz zatvora.
Takvo mišljenje zastupa i odvjetnik Zvonimir Hodak koji, posebice nakon svih napora i stručnog pobijanja teze o prekomjernom granatiranju, vjeruje da će se od toga kao temelja optužbe odustati, ali to za posljedicu neće imati oslobađanje generala nego samo ublažavanje kazni.
– Vrlo sam sklon tezi o smanjenju kazne koju je već iznio odvjetnik Anto Nobilo. U toj varijanti smanjenje kazne izgledalo bi kao plus za obranu, bilo bi psihološki vrlo dobro za generale, ali se zapravo ne bi ništa suštinski dogodilo jer bi i dalje ostali krivi – kaže Hodak.
Pravni kompromis
Nazivajući prognozirani ishod formalno-pravnim kompromisom Hodak ističe da je naš veliki problem u ogromnim očekivanjima.
– Velika očekivanja posebno su izražena u Zadru i Pakoštanima, a to nije dobro. Loše je nadati se rješenju koje nije realno – zaključuje Hodak.
Odvjetnica Vesna Alaburić u nekim segmentima vidi uspjeh obrane generala i pozitivne pomake, dok u drugima prepoznaje pogreške.
– Čini mi se da je pomak u stavu tužitelja da se zločin progona može počiniti zakonitim sredstvima, a to je posljedica uvjerljivosti obrane generala Ante Gotovine da je upotreba artiljerije zakonita i da vojni angažman nije protupravan – kaže Alaburić.
Odvjetnica dalje navodi da je to vrlo važno jer se s ispravnim zaključkom da se progon stanovništva može počiniti i zakonitim sredstvima cijela rasprava svodi na zaključak da pri granatiranju nije bilo nelegalnog vojnog djelovanja.
– Ostaje pitanje je li namjera operacije bilo protjerivanje civila ili je cilj bio postizanje vojne prednosti. Ako se procijeni da je namjera bila ostvarivanje vojnog cilja, onda pada zločinački pothvat – kaže Alaburić. Odvjetnica je, međutim, uočila i detalj koji joj se čini kao pogreška koju je učinio Gotovinin branitelj odvjetnik Luka Mišetić. Takvom drži njegovu tezu da država ima pravo zabraniti, barem privremeno, iz vojnih razloga, povratak neprijateljskih civila.
– Takve teze nisu točne i štetne su. Srpski civili bili su građani Republike Hrvatske i, ako su otišli iz Hrvatske, nema nikakvih okolnosti koje bi opravdavale zabranu njihova povratka. Nikada i ni pod kojim okolnostima civilima se ne smije braniti povratak – izričita je Alaburić.
Upozorava da bi takva teza mogla ići u prilog tužitelju i to u sklopu njegove tvrdnje da je cilj vojne operacije bilo protjerivanje stanovništva. Pritom će pristati na to da su srpski civili sami otišli iz Hrvatske, ali će sprečavanje njihova povratka izjednačiti s protjerivanjem.
Odvjetnik Šerić pak ima komplimente za Gotovininu obranu u rušenju teze o prekomjernom granatiranju.
– Predobro su argumentirali sve neodržive postavke teze o neselektivnom i prekomjernom granatiranju. Još nije bilo u pravnoj praksi takve optužbe – kaže Šerić i dodaje da ipak neće proći povezivanje toga s brijunskim transkriptima, odnosno namjerom protjerivanja Srba iz Hrvatske.
Brijunski sastanak
Zato što se dogovor na Brijunima koji je pokojni predsjednik Franjo Tuđman imao s vojno-političkim vrhom u odnosu na Oluju ne može povezati s prekomjernim granatiranjem gradova te odlaskom civila, obrana smatra da je srušila i tezu o udruženom zločinačkom pothvatu. No Šerić misli da to neće tako proći jer bi rušenjem zločinačkog pothvata pale baš sve optužbe, a Markača i Gotovinu morali bi osloboditi.
– Održavanjem udruženog zločinačkog pothvata ostavlja se pravni okvir u kojemu egzistira zapovjedna odgovornost. Po njoj, ako i nisu izravno zapovjedili, generali mogu odgovarati i za one događaje koje nisu spriječili, pa čak ako nisu bili ni prisutni na bojištu kada su se zbivali – kaže Šerić.
Slično razmišlja i Hodak koji, kada komentira brijunski sastanak i sve što je Tuđman izgovorio okupljenom vojnom i političkom vrhu, tvrdi da je na temelju toga stvorena teza o zločinačkom pothvatu ravna bajci i fikciji.
– To nije bio vojni sastanak na kojemu bi Tuđman kao vrhovni vojni zapovjednik naredio generalu Gotovini da protjera civile. Da se takvo što dogodilo, moglo bi se govoriti o zločinačkom planu i njegovoj provedbi – kaže Hodak.
Transkripti kojima se koriste haaški tužitelji su, dodaje, dokaz političkog razgovora i odluke da se krene u akciju, a izgovorena namjera nije dovoljna ako se ne provede.
RPŽ/VL