Washington – Što će se događati sada kada više nema Osame bin Ladena? Njegovo je ubojstvo neupitno veliki šok za Al Qaidu. Amerikanci su dokazali da im nema premca u pripremi i izvođenju protuterorističkih operacija daleko od granica SAD–a. Nema vođe i važnijeg člana u Al Qaidi koji nije poduzeo mjere opreza, promijenio mjesto skrivanja i prekinuo kontakte sa svojim konspirativnim vezama. Nitko od njih ne zna koliko su im blizu američki obavještajci. Očekivali su napad “Predatora” i drugih tipova američkih bespilotnih letjelica s velikim radijusom djelovanja, ali ne i spuštanje cijele satnije specijalnih komandosa (Navy Seal) iz tri transportna helikoptera, praktično u dvorište Bin Ladenove vile. Amerikanci na isti način mogu likvidirati ili oteti koga god žele u Al Qaidi ako otkriju njegov identitet i lokaciju.
Jer, nije samo pala Osamina glava. Iz njegova zadnjeg skrovišta američki vojnici odnijeli su pet računala, brdo diskova i spisa. Kod njega su pronašli tajne telefonske brojeve ušivene u odjeći. To je suho zlato za američke obavještajne analitičare. Oni će lako razbiti kodove i ući u tajni svijet kibernetske Al Qaide. Bin Laden se očito osjećao sigurnim u svojoj vili–utvrdi. Nije moguće da ničeg značajnog nema u računalima i zaplijenjenom materijalu. Mnogi pripadnici Al Qaidine mreže diljem svijeta više nisu sigurni. Jednako vrijedi za njihove simpatizere i pomagače.
U najvećoj nevolji su Pakistanci. Bin Laden se ne bi doselio u Abbottabad, grad napunjen vojskom i policijom, da nije imao makar i neizravnih jamstava da ga nitko neće dirati i uznemiravati ako “bude miran”. Takva taktika nije nepoznata. Vođe Crvenih brigada u Italiji stanovali su u otmjenim četvrtima Rima i drugih gradova glumeći dokone bogataše. Alda Mora su sve dok je bio živ držali u preuređenom stanu nekoliko stotina metara od policijskog sjedišta. Otetog talijanskog političara takvoga kalibra policija je tražila svuda, samo ne u svojoj blizini. No, čak ni CIA nije predvidjela “nemoguće”: da se onakav asketski tip čovjeka kakav je bio Osama udomi u milijunskom gradu i tamo se pet ili šest godina osjeća kao riba u vodi. Analiza zaplijenjenih predmeta i sadržaja mogla bi pokazati stvarni stav pakistanske vojske i aktualnih političara prema (ne)željenom gostu, ali i odvesti Amerikance još dalje i dublje po svijetu.
Golem napor koji su podnijeli američki terenski operativci na kraju se isplatio. Ništa nije prepušteno slučaju. Oni koji su bili na tajnom zadatku u Pakistanu odlično su govorili urdu. Vojnici koji su izveli juriš na Bin Ladenovu kuću uz urdu su znali i osnove paštunskoga. Komandosi su upravo na tim jezicima pozivali ukućane da više ne pucaju i da se predaju. To je možda zbunilo čuvare, kao i samog Osamu bin Ladena. Misleći da je riječ o intervenciji pakistanske vojske, oni su odložili oružje i tako olakšali prodor mornaričkih komandosa u sve prostorije opsjednute zgrade pri čemu nije poginuo ni jedan Amerikanac.
Izrael je prva zemlja u svijetu koja se još 1972. godine usuđivala poduzimati mjere protiv terorista daleko od svog državnog teritorija. Američki kapaciteti i financijska sredstva mnogo su veći od izraelskih. Američki model borbe protiv samog vrha terorističkih piramida ne može se ni imitirati ako država ne osigura vojne i obavještajne kadrove, najsuvremenija nadzorna i prislušna sredstva te zaista velike svote novca koji se mora trošiti na održavanje aparata za posebne operacije.
Američke protuterorističke metode postale su uhodane, iskušane u praksi, daju rezultate i u većini su ostvarive ako ih usvoje srednje, čak i manje države. Dakako, pritom se otvara pitanje nacionalne suverenosti, na što Washington ima spreman odgovor: “Ne petljajte se s teroristima i ništa vam se neće dogoditi”. Mnoge arapsko–islamske zemlje izvući će iz toga pouku i biti još uslužnije prema Amerikancima nudeći im vlastite podatke o teroristima. Tražit će da se u SAD–u obučavaju njihovi stručnjaci za terorizam i općenito vojnim i gospodarskim ugovorima vezati se uz Ameriku. Al Qaida je poput trakavice. Otkinuta joj je glava, ali člankovito tijelo još postoji. Amerikanci će se sada intenzivnije baviti Al Qaidom Arapskog poluotoka (ćelije i uporišta postoje u Jemenu), Al Qaidom Magreba (marokanski kralj, da mu se prijestolje ne bi ljuljalo, prigrlit će američke obavještajce kao da su mu rođena braća) i, ono najvažnije, nastojati pronaći i uništiti što više konspirativnih punktova Al Qaide u Europi.
U Italiji, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i Španjolskoj sigurnosno–obavještajne zajednice su jake i dobro organizirane. One se neće vratiti u “mirnodopsko stanje” još dugo. Ionako prate islamističke fundamentaliste na svom tlu već godinama. Ako vlastite spoznaje osvježe i američkim ulovom iz Bin Ladenovih računala (pod uvjetom da u njima ima vrjednijih sadržaja od zabavnih i edukativnih igara koje su koristila Bin Ladenova djeca i unuci jer je njima trokatna vila bila i dječji vrtić i osnovna škola) – europski lovci na teroriste moći će rekonstruirati ostatak Al Qaidine mreže na Starom kontinentu.
S potpuno samostalnim ćelijama koje s Bin Ladenom čak nikad nisu imale izravnih kontakata, ići će mnogo teže. Njih Bin Ladenov stožer vjerojatno nije ni bilježio ni “mapirao”, jer su eksploziv i novac nabavljale iz drugih izvora (uglavnom arapskih anonimnih donacija), a obuku su prošle u zemljama daleko od Afganistana i Pakistana. Ta neovisnost znači mnogo, pa će nova generacija masovnih (samo)ubojica biti manje emotivno vezana uz gubitak Osame bin Ladena.Strateška slika arapskog svijeta znatno se promijenila u zadnjih nekoliko mjeseci. Val lančanih reakcija nije zaobišao gotovo ni jednu državu od Maroka do dubokog Srednjeg istoka. I svuda je Al Qaida bila u inferiornom položaju. Nitko od stotina tisuća mladih Tunižana, Egipćana ili Sirijaca nije klicao Osami bin Ladenu. Mnogi su radije nosili majice s likom Che Guevare tvrdeći da je Osamina karizma na zalazu, a njegove ideje o kalifatima i političkom islamu zastarjele i odbojne. Time Al Qaida gubi svoju bazu i izvore financiranja od kojih su mnogi bili i legalni kroz razne humanitarne i kulturne udruge. Za ostatke stare garde u Al Qaidi sada je važno dobro se pritajiti i preživjeti. Za mlađe sljedbenike, više ili manje neovisne, kameleonstvo može postati trajno. Što ako oni počnu razmišljati: ionako živimo na Zapadu i živimo dobro, a suprotno od toga je ponižavajuća smrt poput Bin Ladenove (lice razmrskano hicima u glavu iz neposredne blizine) ili doživotni zatvor u kojem nas mrze čak i naši obični kriminalci.
Sada se svuda povišenim tonovima raspravlja o tome kako će se Al Qaida osvetiti. Ima i paničnih reakcija. Zašto toliki pesimizam? Zahvaljujući Bin Ladenovu neoprezu Amerikanci su se dokopali njezina arhiva i već čitaju tajne planove i rade popise. Treba reći da upravo Al Qaidu čekaju teški dani.