Novi roman književnika Ivana Aralice Japundže koji priča o odrastanju u ratnom okruženju u Žepču i sazrijevanju u Zagrebu (zemlji spasa) glavnog lika Stane Antolović predstavljen je jučer u izložbenom prostoru Školske knjige na Interliberu na Zagrebačkom velesajmu.
Roman su predstavile urednica knjige Miroslava Vučić, autorica pogovora Helena Sablić Tomić i autor. Po riječima Helene Sablić Tomić roman Ivana Aralice gotovo 20 godina poslije rata u BiH progovara o pitanju egzila kao stanja premještenosti iz vlastita prostora. Istaknula je kako Aralica u romanu problematizira pitanje doma, domovine, međuljudske povezanosti, uklopljenosti u novu sredinu, povijesti i sjećanja.
Urednica Miroslava Vučić je naglasila da je to majstorski ispripovijedana priča. „Bilo kako bilo, riječ je o izvrsnom romanu koji će ponovno uzburkati duhove u Hrvatskoj. Ne znam hoće li i u Bosni, ali kad god se Aralica dotakne suvremene zbilje na najnedužniji način mi opet dobijemo pokude ‘Aralice opet muti vodu’. Ja sam mirna jer Aralica uvijek ima spreman odgovor. On kaže ‘Čujete ja ne mutim nikakvu vodu, ja sam pisac. Ja pričam priče’“, kazala je Vučić.
Akademik Aralica je istaknuo kako je roman pisao kao priču o ljubavi i bolu te je podsjetio da je ideja za pisanje romana sazrijevala desetak godina. Nakon tog procesa, roman sam napisao za godinu dana, rekao je.
U razgovoru za Radiopostaju Žepče Aralica je, između ostlaog, kazao: „U ovome mome ciklusu romana koji se sadržajem naslanjaju na Bosnu nije bilo spomena Žepča, ni jedne radnje koja se u njemu odvijala. Ja sam i prije rata čuo za Žepče, ali dalje od Zenice nisam išao iako sam desetak godina pisao svoje romane na Vlašiću. S Vlašića sam se mogao brzo spustiti i do Žepča, ali, eto, nisam… Kad je počeo rat i kad sam došao kod predsjednika Tuđmana onda se u tim razmatranjima neprekidno vrtjelo ime Žepča. Nešto me je kopkalo da napišem ponešto o tome kraju… No nisam povjesničar da bi se prihvatio povijesne analize, no kad sam došao do priče, a tu priču mi je supruga donijela iz susjedstva, o jednoj izbjeglici iz Bosne, odlučio sam tu jedinstvenu priču smjestiti u Žepče i ispričati priču o događajima i ljudima iz tog kraja…“, kazao je Aralica.
„Moji su došli iz Bosne, ja sam se vratio u Bosnu, ja sam pisao o Bosni, tako da ja taj prostor, što se tiče literature, doživljavam kao jedinstven mitski prostor na kome živi moj narod i ja mogu samo o tome prostoru i mom narodu pisati“, kazao je akademik Aralica.
Roman “Japundže” objavila je Školska knjiga. Opširniji razgovor s Ivanom Aralicom i urednicom Miroslavom Vučić poslušajte sutra (petak 15. 11.) u našem jutarnjem programu u 9,00 te u 13,30.
„Kaput što joj ga je baka darovala na rastanku, to teško i pretoplo japundže, čini ovu dirljivu i potresnu ratnu i poratnu kroniku toplom poput Araličina Sunca.“
Brane Vrbić/Radiopostaja Žepče