Spomendan sv. Leopolda Bogdana Mandića 12. svibnja, čije se svetište nalazi u Maglaju, skromnije je nego uobičajeno, zbog još uvijek aktualne pandemije, proslavljeno među tamošnjim župljanima, uz nekolicinu hodočasnika.
Uslijed obveznih mjera zbog pandemije koronavirusa proslava patrona maglajske župe i svetišta nije protekla na uobičajen način, nego sa znatno manjim brojem vjernika i hodočasnika iz žepačkog i usorskog kraja koji tradicionalno hodočaste Leopoldu, izvijestio je portal Nedjelja.ba. Od jutra je bila i prigoda za svetu ispovijed, te je na raspolaganju bilo nekoliko svećenika, uz pridržavanje propisanih mjera.
Jutarnju misu u 8 sati, predvodio je vlč. Mario Oršolić, vrhbosanski svećenik koji je osam godina bio voditelj Hrvatske katoličke misije u Innsbrucku.
Središnje misno slavlje u 11 sati predvodio je vlč. Josip Jelić, bivši maglajski župnik, koji sada obnaša župničku službu u Doboju. S njim u koncelebraciji su bili domaći župnik vlč. Franjo Tomić, župnik u Radunicama vlč. Ilija Orkić te još 10 svećenika, dok se u crkvi i ispred nje okupilo više od 200 vjernika. Za sve kojima je bilo potrebno i koji su željeli dijelile su se maske.
U prigodnoj propovijedi, vlč. Josip je progovorio o životu ovog omiljenog sveca Crkve u Hrvata – apostola ispovjedaonice, kako ga nazivaju. „Temelj Leopoldova života jest vjera, poniznost, ljubav prema Bogu i čovjeku, molitva, sveta misa, sveta ispovijed, pobožnost prema Majci Božjoj… Svetac je osjećao da je baš to put ka svetosti. To ga i jest dovelo na oltar i u vječnu slavu kojoj svi mi težimo (…) Sv. Leopold je doista bio čovjek poniznosti. Znao je doživljavati poniženja ne samo vanjskoga svijeta već i od svoje subraće u samostanu. Ponižavali su ga zbog njegova niskog rasta, nespretnog hoda, zamuckivanja – zbog čega nikad nije propovijedao… Često su ga vrijeđali padovanski prolaznici nazivajući ga svakojakim pogrdnim imenima, budalom, lijenčinom. Sv. Leopold je odgovarao: ‘To je lijep dar koji nisam očekivao. Treba pokušati sve da ih spasim, moleći se za njih mnogo.’“, podsjetio je propovjednik.
Dalje je kazao kako je svetac Mandić, slaveći misu, znao plakati tijekom pretvorbe, podsjetivši na njegove riječi. „Rekao je: ‘Ono što molim u sv. misi nije ništa prema onome što prinosim… Žrtvuje se Jaganjac Božji koji odnosi grijehe svijeta. Nema ništa veće od toga.’ Mi, nažalost, uvijek nađemo za sve vremena samo nikada nemamo vremena za Boga i sv. misu (…) Ona je Božji zahtjev, a ne naš prohtjev. To je spomen na Isusa Krista (…) Ona je naša zahvala Bogu (…) Samo preko pričesti – Kristovog tijela možemo zadobiti vječni život (…) Zato poput Sv. Leopolda živimo od mise, radujmo se misi, prilazimo joj s dubokom pobožnošću, sa živom vjerom i ljubavlju“, naglasio je vlč. Jelić osvrnuvši se potom na Leopoldovu ljubav prema ispovijedanju. „Sv. Leopold je svetac svete ispovijed. U njegovu ispovjedaonicu dolazili su i mladi i stari, i učeni i neuki, i ugledni i neugledni (…) On je učinio da ispovjedaonica ne bude teret ljudima nego radost“, poručio je, među ostalim, vlč. Josip.
Misno slavlje skladnim pjevanjem animirao je župni zbor, a na kraju se okupljenima obratio župnik Tomić koji je uputio zahvale svima koji su sudjelovali i pomogli organizaciju proslave patrona, poglavito maglajskom načelniku i mjesnom Stožeru Civilne zaštite.
Poslije euharistijskog slavlja zbog aktualnog stanja pandemije nije uslijedilo uobičajeno pučko veselje, nego su se vjernici brzo razišli.
RPŽ/Nedjelja.ba
