Zagreb –Vatikan – Jezične sekcije Radio Vatikana u svojim redovitim dnevnim emisijama posljednjih dana intenzivno izvješćuju svoje slušatelje o pojedinostima pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj. Svoje slušatelje upućuju i na mogućnosti izravnoga praćenja samog pohoda.
Veći dio jezičnih sekcija u svoje je programe uvrstio i glavne naglaske iz razgovora koji je za Radio Vatikan dao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U razgovoru kardinal pojašnjava geslo susreta. Također se osvrće na opasnosti koje prijete današnjoj obitelji poglavito u očuvanju temeljnih vrijednosti, te mjestu Hrvatske u Europskoj uniji, zajedničkoj kući europskih naroda.
Slovenski program je također izdvojio i misli koje je papa Benedikt XVI. još kao kardinal Ratzinger 1998. godine nekoliko mjeseci prije beatifikacije izrekao o kardinalu Alojziju Stepincu.
Francuski program je u prilogu naslovljenom “Zagreb očekuje Papu” istaknuo dva razloga pohoda, nacionalni susret obitelji i molitva na grobu bl. kardinala Alojzija Stepinca. Ističe se i kako je Sveta Stolica među prvima priznala Hrvatsku, te se daje osvrt na pastirske pohode pape Ivana Pavla II. Sugovornik francuskog programa je o. Božidar Nagy, DI.
Program pohoda pape Benedikta XVI. Hrvatskoj u svojim ovotjednim emisijama najavila je i esperantska redakcija. Posebno je istaknuta molitva na grobu kardinala Stepinca, na kojem će za nešto više od mjesec dana moliti i esperantisti za svog kongresa koji će se održati u Zagrebu.
Biografija pape Benedikta XVI.
Papa Benedikt XVI. rođen je 16.travnja 1927., u mjestu Marktl am Inn, u Biskupiji Passau, u Njemačkoj, u obitelji Ratzinger, te je na sam dan rođenja kršten kao Joseph. Djetinjstvo i mladenaštvo proveo je u Traunsteinu, a tijekom posljednjih mjeseci rata bio je unovačen u njemačko pomoćno protuzrakoplovno topništvo. Od 1946. do 1951. godine studirao je filozofiju i teologiju na Visokoj filozofsko–teološkoj školi u Freisingu i na Sveučilištu u Münchenu. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1951. Doktorirao je iz teologije, obranivši disertaciju “Narod i dom Gospodnji u Augustinovu nauku o Crkvi”, a za sveučilišnog docenta habilitirao se disertacijom “Teologija povijesti kod sv. Bonaventure”. Predavao je dogmatsku i fundamentalnu teologiju, od 1952. do 1959. na Višoj teološkoj školi u Freisingu, zatim od 1959. do 1963. u Bonnu, od 1963. do 1966. u Münsteru, od 1966. do 1969. u Tübingenu.
God. 1969. postao je redoviti profesor dogmatike i povijesti dogme na Sveučilištu u Regensburgu, na kojem je bio i vicerektor.
Od samoga početka Drugoga vatikanskog koncila god. 1962. bio je teolog savjetnik kelnskoga nadbiskupa kardinala Josepha Fringsa. Zahvaljujući intenzivnoj znanstvenoj djelatnosti, povjerene su mu važne zadaće u Njemačkoj biskupskoj konferenciji te Međunarodnoj papinskoj teološkoj komisiji. God. 1972. sudjelovao je u pokretanju teološkoga časopisa “Communio”.
Autor je brojnih teoloških djela, među kojima je najpoznatije “Uvod u kršćanstvo” (1968.) u kojemu su sabrana njegova predavanja o Apostolskom vjerovanju. S filozofom Hansom Meierom god. 1970. objavio je djelo “Demokracija u Crkvi”, zatim 1973. “Dogma i navještaj” – zbirku teološko–pastoralnih promišljanja, govora, propovijedi i razmatranja. Proslavio se veoma zapaženim predavanjem na Bavarskoj katoličkoj akademiji o temi “Zašto sam još u Crkvi?”, u kojem je posvjedočio: “U Crkvi sam jer nije moguće biti kršćanin pokraj Crkve.” God. 1985. objavio je djelo “Razgovor o vjeri”, a god. 1996. “Sol zemlje”. Objavio je i više knjiga razgovora među kojima je i autobiografsko djelo “Moj život” (1997.).
Papa Pavao VI. imenovao ga je nadbiskupom Münchena i Freisinga 25.ožujka 1977., a kardinalom ga je kreirao 27.lipnja 1977.
Ivan Pavao II. imenovao ga je pročelnikom Kongregacije za nauk vjere i predsjednikom Papinske biblijske komisije i Međunarodne teološke komisije, 25.studenoga 1981., nakon čega je odstupio od pastoralne službe nadbiskupa Münchena i Freisinga, 15.veljače 1982. Bio je predsjednik Papinskoga povjerenstva za izradu “Katekizma Katoličke Crkve”, koji je dovršen nakon šest godina rada (1992.). Dekan Kardinalskog zbora postao je 30.studenoga 2002.
U Rimskoj kuriji bio je član Odsjeka Državnog tajništva za odnose s državama. Bio je član kongregacija za istočne Crkve, za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, za biskupe, za evangelizaciju naroda, za katolički odgoj, za kler i za proglašavanje svetaca, papinskih vijeća za jedinstvo kršćana i za kulturu, papinskih povjerenstava za Latinsku Ameriku, Ecclesia Dei, za autentično tumačenje Zakonika kanonskoga prava i za reviziju Zakonika kanonskoga prava istočnih Crkava te član Vrhovnoga suda Apostolske signature.
Drugoga dana konklave, 19.travnja 2005., izabran je za 265. papu u povijesti Katoličke Crkve. Reformirao je Rimsku kuriju (2006.) i ustanovio Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije (2011.). Bio je na 18 apostolskih pohoda izvan Italije, na svim kontinentima, a 19. mu je pohod u Hrvatsku. Održao je dvije redovite i dvije posebne biskupske sinode. Objavio je enciklike: “Bog je ljubav” (2005.), “U nadi spašeni” (2007.) i “Ljubav u istini” (2009.). God. 2007. objavio je prvi, a 2011. i drugi svezak teološkoga djela “Isus iz Nazareta”, a 2010. veliki razgovor s novinarom u knjizi “Svjetlo svijeta”.
Prošle je godine objavljena i Papina posinodska apostolska pobudnica Verbum Domini (Riječ Gospodnja) o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve. Benedikt XVI. ulazi u povijest kao prvi papa koji je dao intervju za televiziju (Poljskoj televiziji, 20.rujna 2005.).