Zagreb – Bio je to trenutak za pamćenje, trenutak koji će ući u povijest sportskih natjecanja, možda čak i najvećih čovjekovih postignuća. Mladić kojemu su kao maloj bebi amputirane obje noge, pred 10.000 fasciniranih gledatelja na stadionu u Daeguu trčao je zajedno s najboljim svjetskim trkačima na 400 metara. I neke od njih pobijedio te se tako plasirao u polufinale utrke na 400 metara na Svjetskom atletskom prvenstvu.
Iako je jučer zauzeo posljednje mjesto u svojoj polufinalnoj skupini ne uspjevši se plasirati u finale, njegovi korejski fanovi razdragano su skandirali “Volimo Oscara”. On je, naravno, Oscar Pistorius , najbrži čovjek na svijetu bez nogu, u medijima poznat kao Blade Runner jer trči uz pomoć protetičkih nogu Cheetah (u prijevodu: gepard), napravljenih od specijalnih ugljikovih vlakana. No, upravo su te protetičke noge u središtu žestokih rasprava koje se već četiri godine vode oko Pistoriusa. Dok jedni tvrde da Oscaru treba dopustiti natjecanje u normalnoj konkurenciji, drugi smatraju kako mu donose prednost u odnosu na atletičare bez invaliditeta. Osim toga, Oscarov bi nastup mogao biti opasan presedan. Hoće li se izmijeniti priroda sporta ako sportaši s umjetnim udovima budu mogli trčati brže ili skakati više od sportaša koji imaju zdrave udove?
Oscar Pistorius (24) rođen je u Sandtownu, bogatom bjelačkom predgrađu Johannesburga, u obitelji vlasnika kompanije za preradu cinka. Odmah nakon rođenja liječnici su zapazili dječakove urođene deformacije: na svakoj je nozi imao samo dva prsta, a rođen je i bez fibule, lisne kosti.
Hendikep nije spriječio Oscara da se bavi sportom – u djetinjstvu je trenirao i tenis i kriket i vaterpolo, čak i ragbi. Svoga drugog sina (Oscar ima starijeg brata Carla i mlađu sestru Aimee) Pistoriusi su odgajali tako da se nimalo ne razlikuje od vršnjaka te su svjesno poticali njegov sportski duh.
Kada je u lipnju 2003. na ragbijaškoj utakmici teško ozlijedio koljeno, Oscaru su liječnici savjetovali da izabere drugi sport. Tijekom rehabilitacijskog programa upoznao je Ampieja Louwa koji je spoznao da je Oscar rođeni pobjednik i usmjerio ga na atletiku. U siječnju 2004. mladić je počeo trenirati trčanje, a osam mjeseci poslije na Paraolimpijskim igrama u Ateni pobijedio je u utrci na 200 metara. Tog trenutka kreće njegov nezadrživ put prema utrkama u normalnoj konkurenciji, ali i rasprave među znanstvenicima i trenerima.
Kritičari tvrde da protetičke noge Cheetah, od kojih svaka stoji oko 18.000 dolara, Oscaru pomažu da troši manje energije od trkača bez invaliditeta.
– Riječ je o pasivnim nogama koje zaostaju za mogućnostima bioloških nogu. Cheetah nemaju umjetni izvor energije, nego svu energiju stvara Pistorius. On je izvanredan trkač, 60 do 70 posto efikasniji od ostalih. Da Oscar ima noge, bio bi najbrži čovjek na svijetu – tvrdi dr. Hilmar Janusson, voditelj Odjela za istraživanje i razvoj u islandskoj kompaniji Ossur koja je proizvela famozne noge Cheetah.
Slično misli i dr. Hugh Herr s Massachusetts Institute of Technology (MIT), koji je prije tri godine pred Sportskim arbitražnim sudom (CAS) obranio tezu po kojoj Cheetah ne stavljaju Pistoriusa u povlašten položaj u odnosu na druge atletičare. Herr smatra da Pistorius treba nastupati dok god se ne dokaže da je u prednosti zbog umjetnih nogu.
– Oscar već sedam godina trči na istim protezama, stoga nema govora o prevari. CAS-ova presuda odnosi se na točno te proteze i u slučaju promjena morali bi ih ponovno testirati – ustvrdio je Herr koji ne priznaje da Pistorius koristi manje kisika nego sportaši s biološkim nogama.
– Oscar je vrlo ekonomičan atletičar. Nezavisne studije koje su napravljene, pokazuju da nema znatne razlike u potrošnji energije između skupina atletičara s prirodnim udovima i protezama, koji su slične težine i imaju slične razine rezultata – tvrdi Herr.
Ne priznaje ni tvrdnju Petera Weyanda da zbog proteza, lakših od udova, Pistorius ima mehaničku prednost zbog koje može svoje noge pomicati brže od ostalih.
Etika i rasizam
– Frekvencija Oscarovih koraka je vrlo visoka, ali nije izvan limita ostalih atletičara. Na taj način kompenzira nedostatke – tvrdi Herr.
Pistoriusov najglasniji protivnik je Ross Tucker, stručnjak za znanost o sportu, sa sveučilišta u Cape Townu. – Kako ćemo znati je li Oscar svoj rezultat popravio zbog vlastitog napretka ili novog prototipa proteze? Hoće li i u atletici jednoga dana inženjeri postati važniji od sportaša, kao u Formuli 1? – pita se Tucker koji smatra da Pistorius ne bi smio nastupati na velikim natjecanjima jer ima veliku prednost u odnosu na ostale.
Najveća Tuckerova zamjerka Herru jest da nije koristio prave podatke u svojoj studiji, nego je birao prijašnja istraživanja kako bi brojke “prilagodio” rezultatima koji su mu trebali da pokaže da je Pistorius “metabolički sličan” atletičarima s prirodnim udovima. Herr, kojemu su također amputirane obje noge, okrenuo se etičkim dvojbama, pa i rasizmu.
– Siguran sam da postoje ljudi koji bi bili protiv njegova nastupa čak i kada bi se cijela znanstvena zajednica složila da ga proteze ne stavljaju u povlašten položaj. Neki ljudi imaju negativan stav prema napretku u društvu, osjetili su se ugroženi nakon što je postao kompetitivan, kao što su nekada bili ugroženi drugom bojom kože – smatra Herr.
Naš atletski trener Mladen Katalinić, pod čijim je vodstvom Danijela Grgić postala svjetska juniorska prvakinja na 400 metara, a Ljiljana Ćulibrk i Kristina Perica bile su europske juniorske prvakinje na 400, odnosno 1500 metara, protivi se primjeni tehnologije u sportu koja se ne može staviti pod strogu kontrolu.
– Dokazano je da su maratonci u kolicima i do 25 posto brži od svjetskog rekordera Gebrselassieja i kada bi njima dopustili nastup, sigurno bi njih 20-ak bilo na vrhu. Atletičari s prirodnim udovima moraju se suočiti s mliječnom kiselinom i silama koje se stvaraju pri kontaktu s tlom, a to kod Pistoriusa nije slučaj – tvrdi Katalinić.
‘Kako znate da ne vara na protezama?’
Neki znanstvenici predlažu da se Pistoriusu naprave proteze koje bi imale masu približnu udovima osobe njegove veličine. – Time bi se riješio problem gravitacije, ali ostat će dvojbe o elastičnosti njegovih proteza. Jedan moj prijatelj se pita, iako to zvuči grubo, što bi bilo kada bi LaShawn Merritt, svjetski prvak na 400 metara, s protezama trčao brže od 40 sekundi? Osim toga, ne možemo biti sigurni da Pistorius koristi proteze koje bi morao, a ne neki napredniji model – pita se hrvatski stručnjak Mladen Katalinić.
RPŽ/JL