Zagreb – Nemaju se Hrvati danas što iskupljivati, poručio je Jakov Bienenfeld u utorak na konferenciji za novinare Židovske općine Zagreb (ŽOZ) na kojoj se govorilo o gradnji projekta memorijalnog centra na mjestu sinagoge srušene za ustaškog režima, kao i o pitanjima povrata židovske imovine.
A s okupljenima je Bienenfeld, inače član vijeća ŽOZ-a, podijelio svoje mišljenje da danas u Hrvatskoj ima najmanje antisemitizma u odnosu na ostale europske države.
»Shvatite, mi nemamo rezervnu domovinu. Naša je domovina Hrvatska i ponosan sam što je to tako«, emotivno je dodao. Domaćini mnogih novinara, predsjednik ŽOZ-a Ognjen Kraus, Bienenfeld te rabin Lucijano Moše Prelević objasnili su da se u javnosti stvara pogrešan dojam da će se na mjestu današnjeg parkirališta u Praškoj ulici graditi sinagoga, jer sinagoga je, smatraju, samo pojam. Rabin Prelević rekao je kako potrebe za sinagogom zapravo nema, jer židovska zajednica u glavnom gradu već ima sinagogu u prostorijama ŽOZ-a, kao i onu koju koristi Bet Israel.
»Nekada je u Zagrebu bilo 12.000 Židova, a danas ih je toliko da bi svi stali u srušenu sinagogu koja je imala 1200 mjesta«, ilustrirao je rabin današnje stanje. Ustvrdio je i da je struka, odnosno konzultirani arhitekti, zaključila da nema dovoljno elemenata da bi se uopće replika sinagoge uspjela napraviti, a potom poručio: »Židovi ne gledaju u prošlost nego u budućnost i želimo napraviti nešto za budućnost«. Kraus je pak zaključio da bi graditi repliku bilo negiranje onoga što se dogodilo.
Što će se zapravo graditi na mjestu židovskog hrama, još nije poznato, a zaključak je ovoga »briefinga« da se s projektom neće početi dok ŽOZ ne ostvari svoja prava i egzistencijalno se osigura. To je napomenuo i sam Bienenfeld, koji je rekao da će se tek donijeti odluka kako će se oblikovati prostor u Praškoj. Sam predsjednik ŽOZ-a, Kraus, na konferenciji se dodirnuo i bivšeg hrvatskog predsjednika Mesića, za kojeg kaže da je dao potporu ljudima koji su se izdvojili iz ŽOZ-a, odnosno Bet Israelu, za koje će dodati i da su se registrirali na protuzakonit način.
Kraus je čak rekao da je »Mesićevo razdoblje« bilo najgore razdoblje za Općinu, jer je Mesić podržao ljude koji su tražili brisanje ŽOZ-a iz popisa vjerskih zajednica. »ŽOZ nije bio ukinut ni prema nalogu NDH«, analizirao je Kraus, a upitan je li Mesić tražio brisanje, rekao je da nije. »Što se prije zaboravi Mesića to će za ovu zajednicu biti bolje«, dodao je Bienenfeld i ocijenio da je ponašanje bivšeg predsjednika bilo nečasno. No odbacio je mogućnost da je za odgode gradnje, o kojoj se intenzivno govori punih 13 godina, još otkako je Hrvatska vratila zemljište u Praškoj, kriv sukob na relaciji ŽOZ – Bet Israel, jer je riječ o pokušaju da se iz pripreme projekta izuzme vlasnik zemljišta, odnosno ŽOZ.
Spočitano je i državi da nikada nije dala konkretnu ponudu sredstva s kojima bi sudjelovala u projektu. Ta je tema odvela konferenciju u smjeru problematike povrata imovine, jer u ŽOZ-u smatraju da je nužno za ovaj projekt da se riješe ti problemi. Navedeno je kako je u vrijeme ustaškog režima i SFRJ-a općini oduzeto 13 zgrada, od kojih je 11 u Zagrebu, da bi joj danas bila vraćena samo djelomično jedna zgrada, zemljište u Praškoj, dva podrumska stana i jedna polovica poslovnog objekta, kao i odmaralište kod Šibenika.
»Ne tražimo mi povrat kompletne imovine, nego prigodu da se dogovorimo da nam se vrati ono što nam može jamčiti opstanak naše zajednice te našu skrb za one koji su preživjeli holokaust i socijalne slučajeve, kakvih ima u našoj zajednici«, rekao je predsjednik ŽOZ-a i tako zapravo vladajućima poručio da bi bili zadovoljni i s djelomičnim povratom, ali i da je državna administracija inertna i nezainteresirana. No na pitanje može li konkretizirati kolik bi taj dio bio, nije dao odgovor.
Napomenuo je i da se zbog sporih sudskih odluka u procesima povrata imovine Židovima može steći dojam da vlast samo čeka da osobe koje traže svoje, jednostavno umru, pa da ne mogu ostvariti prava koja im pripadaju. Smatra i kako je namjera da Zakon o povratu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ostane samo deklarativni akt.
Objašnjavajući s kakvim se sve paradoksalnim situacijama susreću, naveo je i situaciju u kojoj je kći ustaškog poglavnika, Ante Pavelića, uselila u nekretninu oduzetu židovskoj obitelji. Kao velik je problem izdvojio i činjenicu da su u holokaustu stradale cijele obitelji pa se teško držati pravila prvog zahtjevnog reda, kao i to da povrat mogu tražiti samo hrvatski državljani, a mnogi su se Židovi odselili iz Hrvatske, odnosno Jugoslavije, dok su neki morali potpisati da se odriču svog prava.
RPŽ/V