Sarajevo – Beograd – Muhamed Bećirović iz Capardi pokraj Kalesije u Bosni i Hercegovini 16 godina je uzaludno tragao za suprugom i dvije kćeri koje su nestale u svibnju 1992. Tada je srpska vojska okupirala njegovo selo i zarobila ih. Muhamed je tragao pomoću popisa nestalih, preko Crvenog križa tražio ih je u masovnim grobnicama.
Nakon 16 godina u Beogradu je pronašao kćer Senidu (17). Odrasla je pod imenom Mila Janković. Novinarima Dnevnog avaza njezini posvojitelji Živka i Živan Janković ispričali su da su u prometnoj nesreći izgubili dva sina. Senidu je iz mjesta Capardi jedan od srpskih vojnika u kolijevci odnio u mjesto Vlasenicu i dao svojoj majci Ruži.
Živana mi je rekla da su me u početku zvali Ruža, po njoj. Onda me Ruža dala Centru za socijalni rad, a odatle sam otišla kod Zdravke Elez, kod koje sam bila dva mjeseca. Onda je, kako mi je Živka ispričala, u Politici objavljen poziv za posvajanje i starateljstvo pa su se njih dvoje javili – prepričala je Senida.
Njezino ime je na ploči ispred džamije u Hajvazima. Tamo su imena svih poginulih iz Capardi. Na ploči su i imena njezine majke Senade i sestre Sande.
Nadam se i da su moja mama i sestra žive. Nadu nikada ne treba izgubiti, to se, evo, pokazalo i u mom slučaju. Voljela bih znati gdje su, jesu li žive. S ocem ću učiniti sve da ih pronađem – rekla je Senida i dodala kako još nije svjesna što se sve oko nje događa. Sretna je jer je vidjela oca. –Lijepo je oko sebe imati obitelj. Odrasla sam s dvije osobe, a sada znam da ima mnogo ljudi koji me vole – zaključila je Senida.
No ipak, izložena medijskom pritisku, još u šoku zbog otkrivanja svog pravog identiteta i svakodnevnih susreta s rodbinom, njoj sve nepoznatim ljudima, Senida Bećirović jedva čeka da se priča o njenoj šokantnoj ratnoj sudbini stiša. Kaže da će, kada dobije dokumente, službeno biti Senida Bećirović, ali da se imena Mila neće odreći, prije svega zbog zahvalnosti prema Jankovićima koji su je s puno ljubavi othranili.Dodaje da se brine za njihovo zdravlje, jer ne zna kako će izdržati susret s njom i njenim pravim ocem Muhamedom Bećirovićem.
I oni i moj otac žele taj susret, ali ne znam kako će to podnijeti. Već su se čuli telefonom i moj otac im je zahvalio za sve što su uradili za mene – prenosi Senidine riječi Dnevni avaz.
Željela bi znati što se dogodilo s njenom majkom i sestrom, ali i upoznati srpskog vojnika koji ju je 1992. godine, nakon što je njegova jedinica okupirala Caparde kod Kalesije, uzeo iz kolijevke i odnio u Vlasenicu.
Ne znam tko je taj čovjek koji me je spasio. Neki pričaju da je kasnije poginuo, neki da je sada u Americi. Ako je živ, stvarno bih ga voljela upoznati – kaže Senida.
Međutim, Senida i njena sestra Sanda nisu jedina djeca iz Capardi koja se od maja 1992. godine vode kao nestala. Od tada se ne zna ni sudbina Senidinih rođaka Amela (4) i Denisa (2) Bećirovića.