Natko: Opasnost za život stalno mi je na pameti

Val d’Isere – Dan nakon velikog slavlja u hotelu Brussels, koje se, neslužbeno, dobro produžilo na utorak, Natko Zrnčić Dim niti za nijansu nije drugačiji. Neposredan, dječački jednostavnih misli i rečenica, svjestan onoga što je postigao, ali i svjestan da je to tek početak priče koja, vrlo vjerojatno, slijedi. Jer, on je skijaš, samo ga to zanima i odavno je odlučio biti pobjednik u tom sportu s kojim se budi i uz koji liježe.

Nitko se više ovakvoj rečenici, kada ju izgovara Natko Zrnčić Dim, neće smijati. Možda da je izgovorena prije dvije godine, ali sada, nikako. Uostalom, čuveni Pierro Gross, skijaška legenda, u ponedjeljak prije superkombinacijskog raspleta, Natka je već proglasio vlasnikom medalje.

Ovaj je mladić beskrajno hrabar, ima ono nešto što moraju imati skijaški šampioni, posebno spustaši – rekao je Gross gostujući na švicarskoj televiziji.

I pogodio. Gross je očito u kratkom vremenu vidio ono što je vidljivo samo nekome s golemim iskustvom. A Natko je pojasnio otkud tolika glad za jurnjavom.

Strah nakon Albrechta

Oduvijek su me privlačile velike brzine, nisam previše razmišljao o opasnostima. Sjećam se kada sam sa sedam, osam godina znao juriti po sljemenskom Zelenom spustu – bez ijednog zavoja! Govorili su mi da skrenem ponekad, ali nisam slušao. Čak niti nakon sudara s jednim stablom. Pukle su mi skije, tata ih je nekako pokrpao i ja opet – ravno.

• Ipak, da ste skijali isključivo ravno, teško da bismo danas razgovarali. Kada ste počeli skretati?

Ha, ha… Da, morao sam, nažalost, ponekad i skrenuti, a mislim da sam najviše takvih vožnji napravio na Ankogelu kraj Mallnitza. Širac (Tin Široki – nap.p.) i ja, od vrha do kraja, s nakoliko zavoja jer je tako staza zavijala. Mislim, oko tri, možda četiri minute je trajalo. I tako u nedogled. Na onim smiješnim superveleslalomskim skijama 190 cm duljine. A mi klinci…

• Odabrali ste, dakle, spust. Najtežu, najopasniju disciplinu. Koliko često razmišljate o činjenici da jedan krivi pokret, jedna kriva odluka, može biti kraj?

Iskreno, razmišljam o tome često. Sjetim se ovog ili onog skijaša, kako je nadrapao, što je ostalo od njega… Recimo, nakon onog strahovitog Albrechtovog pada, tresao sam se 15 minuta, bio u nekom totalno čudnom stanju. Nikada više nisam pogledao snimku tog pada. Ali, prođe te strah, jer – ne isplati se na taj način razmišljati. U spustu je strašno važna preciznost. Također i koncentracija. Moraš dobro zapamtiti stazu, memorirati svaki opasni dio, prije nego se strmoglaviš.

• Natko Zrnčić Dim definitivno je prije svega spustaš. Ipak, do superkombinacijske se medalje stiže i slalomom. Koliko vas je druženje praktički od rođenja s Kostelićima usmjerilo, izgradilo kao univerzalnog skijaša, što je oduvijek bila jedina skijaška filozofija Ante Kostelića?

To je odlučilo. Ali, tata me je još ranije učio i ravnom skijanju i zavojima, baš zato da bih postao kompletan skijaš.

Skijanje je najveća ljubav

• Mama je ovdje, u Val d’Isereu, tate nema. Što je poručio nakon bronce?

Da mu je jako krivo što nije sa mnom. On je kao trener dječje reprezentacije morao na Loka pokal i na Topolino.

• Neće vas biti u Zagrebu praktično do kraja ožujka. To je sudbina skijaških profija, koliko vam ona teško pada?

Ne posebno teško. Skijanje je moja prva, najveća ljubav, a kada ja tako, negdje moraš nešto žrtvovati. Obožavam Zagreb, Murter, svoju jedrilicu i sve to, ali ovo je moj život!

Tako kaže Natko, vlasnik bronce sa Svjetskog prvenstva. Do 12. godine hokejaš i skijaš, usput i svirač violine, danas “shooting star” svjetskog skijanja.

Ivan Ratkić, skijaški magistar

Natko Zrnčić Dim i Tin Široki poznati su hrvatskoj javnosti, no Ivan Ratkić zvani Grinček, odlični 14. na superkombinaciji u Val d’Isereu nekako je – momak iz sjene. A radi se o prilično bistrom mladom čovjeku koji je u kadetskoj konkurenciji bio hrvatski najuspješniji natjecatelj. Uz to, fizičkim je predispozicijama odskakao u toj reprezentaciji. Zanimljiv lik svakako, ekstremno skroman, iako i nema razloga za to. Jer, završio je srednju glazbenu školu, odlično svira klavir i jedini je član hrvatskih reprezentacija koji je upisao – magisterij. Nakon uspješno završene Visoke poslovne škole Libertas.

Odgovori