Zagreb – U popodnevnom dijelu prvog dana Međunarodnoga znanstvenog skupa “Hrvatski mučenici iz vremena komunističke vladavine” u predavanju “Žrtve i mučenici Drugoga svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj” predavanja su održali dr. Vladimir Geiger i biskup mons. Tomo Vukšić.
Dr. Geiger je istaknuo kako su poslijeratni jugoslavenski sustav i društvo pokazali neuljuđenost i krajnju ideološku pristranost dijeleći ljudske gubitke na podobne i nepodobne, odnosno poželjne i nepoželjne. Podsjetio je kako su u Jugoslaviji obavljena tri popisa ljudskih gubitaka, no ti popisi nisu obuhvatili stradale žrtve koje su u Drugom svjetskom ratu izgubile život od strane NOB-a i partizanskih odreda, odnosno JNA. Tek od 1992. do 1999. Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava RH prikuplja podatke o gubicima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća te u popisivanju žrtava daje pozornost ponajprije Hrvatima i to uglavnom onima koji u prethodnim popisima ljudskih gubitaka nisu obuhvaćeni.
U poznavanju i razumijevanju komunističke partizanske represije potkraj i poslije Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji i Hrvatskoj veoma je važna dokumentacija partizanskih postrojbi, organa KPJ, i organa unutarnjih poslova posebice OZNE i KNOJ-a, rekao je predavač.
Dugotrajnost i intenzivnost rada na području Hrvatske i prisutnost raznih okupacijskih snaga te djelovanje četničkog pokreta i oružanih snaga NDH imala je za posljedicu izravne sukobe zaraćenih strana, što je dovelo do velikih ljudskih gubitaka i među vojnicima i među stanovništvom. Nepomirljive ideologije i politički interesi umnožili su ljudske gubitke. Zbog nedostatka sustavnih istraživanja mnogi i danas navode proizvodne procjene uveličavajući ili pak umanjujući pojedine kategorije ljudskih gubitaka Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću. Uvećavanje ili umanjivanje, a i prosuđivanje pojedinih kategorija ljudskih gubitaka bez poznavanja činjenica najčešće proizlazi iz osobnih, nacionalnih ili političkih razloga gdje su “žrtve naši, a počinitelji njihovi”. No utvrđivanju ljudskih gubitaka u Drugom svjetskom ratu moramo pristupati na temelju stvarnih pokazatelja kako bi došli do najpribližnijih podataka. To nije samo znanstveno-istraživački rad, nego i civilizacijska potreba i nužnost, istaknuo je dr. Geiger.
Predavanje “Žrtve i mučenici Drugoga svjetskog rata i poraća u Bosni i Hercegovini” održao je mons. dr. Tomo Vukšić. Da bismo razumjeli stradanja u BiH, pogotovo u usporedbi s onima u Hrvatskoj treba podsjetiti da je društvena stvarnost bila drukčija. Demografska slika BiH u mnogo čemu je bila i jest drukčija nego u Hrvatskoj, a treba voditi računa da je i ovaj element međusobnih odnosa etničkih skupina u BiH dodatno opterećivao tu problematiku i proizvodio žrtve i probleme, rekao je. Uvod u temu potkrijepio je nizom statističkih podataka stradalih crkvenih osoba po biskupijama u BiH.
Tako je istaknuo kako je u Banjolučkoj biskupiji, od 31 svećenika zaređenog do 1945. broj stradalih za vrijeme rata i neposredno poslije iznosio 13. Na najgrublje načine mučeno i ubijeno ih je 10, jedan je umro u zatvoru, jedan u logoru, a biskup Žanić je umro kao ratni prognanik. To iznosi 41,93%, što je rekord gubitka svih crkvenih zajednica u hrvatskom narodu.
Osim biskupijskih svećenika i franjevaca u toj biskupiji djelovali su trapisti koji su imali veliki samostan u blizini Banje Luke, a 1944. su se odredbom njemačke vojske morali povući, jer je među njima bilo mnogo Nijemaca.
U Sarajevskoj nadbiskupiji život je izgubilo 26 svećenika od njih 123. Ubijeno ih je 21, jedan je umro u zatvoru, jedan od posljedica zatvora i torture, a tri su umrla od tifusa, što iznosi 21,13% od ukupnog broja.
U Bosanskoj franjevačkoj provinciji od 192 svećenika njih 47 je izgubio život (24,47%), a od isusovaca koji su kroz rad djelovali kao odgojitelji u Travniku i Sarajevu jedan je umro u zatvoru.
U ratnom razdoblju i neposredno nakon njega, dijecezanski kler u Hercegovini izgubio je 14 članova, odnosno 36,40%. Hercegovačka franjevačka provincija od 155 izgubila je 57, što je brojčano više nego i u jednoj biskupiji i provinciji (36,77%). No posebnost stradanja ove redovničke zajednice sastoji se u tome da su osim dvojice ubijenih tijekom rata i nekoliko njih koji su umrli kasnije u komunističkim progonima i zatvorima, skoro svi izgubili živote 1945. i to svi od partizanske ruke.
U BiH je ukupno ubijeno 235 crkvenih osoba uz mogućnost da to i nije konačan broj, istaknuo je predavač te dodao kako je najmlađa žrtva bila 12-godišnji sjemeništarac, a najstarija 84-godišnji svećenik Trebinjske biskupije. Također je istaknuo kako je 1949./50. cijela Katolička Crkva u BiH ostala bez ijednoga biskupa u službi. Biskup Garić umro je kao prognanik u Austriji, biskup Šarić nalazio se u inozemstvu, biskup Ćule osuđen je na montiranom procesu, a nadbiskup Čekada koji je upravljao Banjolučkom biskupijom je protjeran.
Drugog dana na skupu će sudjelovati i Lojze Peterle, član Europskog parlamenta i vođa europskih pučana.
RPŽ/IKA