Mostar – Za ljubavnu priču između Meksikanca Raula Ramona Tovara Maldonada i Hrvatice iz Kaknja Jelene Pavlinović, može se reći da je slična onima iz meksičkih sapunica.
Naime, nakon što je ovaj 35-godišnji doktor ortopedije sasvim slučajno upoznao mladu specijalizanticu iz anesteziologije, nije ni slutio da će jednoga dana svoj obiteljski dom izgraditi u Bosni i Hercegovini, tisućama kilometara udaljenoj od njegovog rodnog kraja. No, ljubav čini čuda, a u sve je i sudbina pomalo umiješala svoje prste.
“Ja sam iz Veracruza, a specijalizaciju sam završio u Mexico Cityju 2008. godine, nakon čega sam jedno vrijeme radio. Jelenu sam upoznao na internet stranicama gdje se razmjenjuje medicinska literatura. Ni slutio nisam da će mi se nakon tog bezazlenog poznanstva život potpuno promijeniti”, započeo je dr. Raul svoju priču o velikoj ljubavi zbog koje se nije dvoumio ni trenutka kada je trebalo doći u Mostar, gdje danas oboje rade u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici na Bijelom brijegu.
U početku je kontakt između dvoje mladih liječnika bio na prijateljskoj osnovi, međutim, dr. Raul je nakon nekoliko mjeseci odlučio doći u ovaj dio svijeta i upoznati djevojku zbog koje bi mu srce svaki put zaigralo kada bi kontaktirao s njom.
“Prvi put smo se sreli u Splitu za kojeg kažu da je jedan od najromantičnijih gradova na svijetu. Svidjelo mi se toliko da sam ostao mjesec dana”, ističe dr. Raul, a na to se dr. Jelena nadovezuje i kaže da je između njih zaiskrilo na prvi pogled. Za to vrijeme shvatili su, kako kažu, da je mnogo stvari koje ih povezuju, počevši od profesije, te drugih zajedničkih interesa…
Nakon što se vratio u Meksiko, shvatio je da je to to, jer Jelenu nikako nije mogao zaboraviti, a kako su osjećaji bili obostrani, ona ga je nakon nekog vremena posjetila u Meksiku i tada je sve, kako ističu, bilo jasno.
“Znali smo da je to ono pravo. Tada smo počeli razmišljati o tome koja solucija je bolja: Meksiko ili BiH. Na kraju smo odlučili da je najbolje da se vratimo u Mostar. Došli smo tu u studenome 2009., a vjenčali se već nakon dva mjeseca”, kaže nam ovaj mladi par.
U Meksiku je Jelena upoznala i Raulove roditelje koji su je odmah prihvatili, a Raul je također osvojio srca njezinih roditelja.
“Mi Meksikanci smo slični vama, pogotovo kada je riječ o temperamentu. Volimo se veseliti i šaliti, pa mislim da su me zato zavoljeli”, sa smijehom nam kaže Raul.
Pitali smo liječnika Raula koliko se razlikuje život u Meksiku i BiH i je li se naviknuo na način života u ovom podneblju.
“Ma svaki dan mi je sve bolje i bolje, iako sam u početku nailazio na velike probleme kada je jezik u pitanju. Hrvatski je dosta težak, pa sam se namučio dok sam ga koliko-toliko savladao”, kaže nam dr. Raul na svom, skoro tečnom hrvatskom na kojem se danas isključivo sporazumijeva sa svojom ženom. U početku je ta konverzacija uglavnom tekla na engleskom, da bi potom Jelena savladala španjolski. Međutim, zbog odluke da žive na ovim prostorima, nužno je bilo naučiti i hrvatski, pa je Raul često pohađao sate hrvatskog jezika.
Ono što mu se, kako tvrdi, posebno sviđa je neopisiv mir koji osjeća ovdje.
“Veracruz u kojem sam rođen je grad s nekoliko milijuna stanovnika, dok Mexico City, u kojem sam studirao, s 22 milijuna spada među najveće gradove u svijetu. Tamo se prebrzo živi, nitko nema vremena za nikoga. Mostar je sa 130 tisuća stanovnika mnogo povoljniji za život”, ističe dr. Raul te dodaje da mu ipak pomalo nedostaje meksička hrana. Ima meksičke hrane i u BiH, ali nije ni slična onoj pravoj na kakvu je on navikao. Ipak, i ova ovdje je, kako kaže, jako fina, pogotovo zato jer je zdrava.
O svojim kolegama, Mostaru, i svima koje je upoznao nakon svog dolaska dr. Raul ima samo riječi hvale.
“Zadovoljan sam s kolegama na poslu, i ne mogu im dovoljno zahvaliti koliko su mi pomogli. Uz njihovu pomoć bilo mi je puno lakše sve. Sretan sam”, istaknuo je.
Stoga bi bio jako sretan da se ispuni ono što su i planirali, a to je da zauvijek tu ostanu i žive.
RPŽ/DL