Zagreb – Na jučerašnjem prvom susretu srednjoškolaca u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu, gost susreta Mario Ančić iznio je svoje svjedočanstvo o životu s Bogom, izvješćuje Bitno.net.
Na blagdan Svijećnice i Dana posvećenog života, 2. veljače u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati organiziran je mjesečni susret srednjoškolaca i kandidata koji razmišljaju o ulasku u Sjemenište. Kako je naglasio rektor Sjemeništa, vlč. Domagoj Matošević, ovo je prvi u nizu takvih susreta u kojima se srednjoškolcima, uz klanjanje i molitvu svakog prvog četvrtka u mjesecu, želi pružiti prilika za “mini-vjeronauk” kroz svjedočanstvo ili katehezu. Kao što i sveti ljudi nisu otkrili ništa novo u životu već samo ono što postoji, ali na posve nov i drugačiji način i tada su se dogodile velike stvari, tako se i na tim susretima želi otkriti ljepota naše vjere te dati odgovor na pitanje “Ima li smisla danas vjerovati u Boga?”
Poseban gost susreta koji je progovorio o svom odnosu s Bogom bio je Mario Ančić, nekada sedmi tenisač svijeta koji je u najboljim sportskim godinama morao prekinuti karijeru. Iako je odgojen u tradicionalnoj katoličkoj obitelji i vjera mu nije bila strana, kad su došli prvi zdravstveni problemi pojavilo se ono klasično pitanje “Zašto baš meni?”. Kako su se ozljede gomilale, a nade za nastavak uspješne teniske karijere je bilo sve manje, teško je bilo prihvatiti da se nakon 20 godina ulaganja u jedan način života sve počelo rušiti. U takvoj situaciji odlazak na mise postao je rijeđi, a u odnosu s Bogom sve više je prevladala ljutnja i osjećaj besmisla.
Srećom, na nagovor sestre Sanje, Mario je napokon otišao na jednu svetu misu koju je predvodio don Damir Stojić i pronašao je odgovore na svoja pitanja, a potpuni doživljaj živoga Boga koji i danas radi čuda i liječi rane, osjetio je kad se ostvarilo ono za što je žarko molio. Tada se u njemu probudila i želja za vjerom, za upoznavanjem Boga u čemu mu je osobito pomogla i zajednica mladih u koju se uključio. Vjera tada za njega više nije bila „supermarket u kojem izabereš ono što ti odgovara“ nego je shvatio da ono što svijet nudi nije prava istina, da se isplati reći “DA” Isusu iako to znači puno “NE” svijetu. Mario je svojim svjedočanstvom potaknuo okupljene mlade da budu svjedoci žive Riječi na zemlji, bez obzira na teškoće, padove i kušnje. Bog za svakoga ima poseban životni put, ali svi smo pozvani na svetost, pozvani smo mijenjajući sebe, mijenjati svijet.
Susret je završio klanjanjem u sjemenišnoj crkvi s posebnom nakanom za one koji razmišljaju o duhovnom pozivu, ali i za sve mlade da se ostvare u životu, te pozivom i željom vlč. Domagoja da se jednako velik broj mladih okupi i na sljedećem susretu za mjesec dana.
RPŽ/BN