Po jutru se dan poznaje, kaže stara narodna izreka. Ako je vjerovati toj narodnoj mudrosti onda Hrvatska ulazi u težak četverogodišnji ciklus. Prvi potezi nove hrvatske Vlade koju vodi Zoran Milanović ne ulijevaju ni najmanje povjerenja. Postavlja se pitanja kamo to Hrvatska ide?
Sada se tek vidi što je značila kratka izborna kampanja koja ništa nije kazala o programu nove Vlade: gospodarskom, vanjskopolitičkom, kulturnom, pa ako hoćete i o ideološkim smjernicama kojih će se nova hrvatska vlast držati. Ne zaboravimo da se svaka politika u načelu temelji na ideologiji koju zastupa i provodi kada dođe na vlast.
U nepuna tri tjedna predizborne kampanje o svemu tome vodeći elektronički i tiskani mediji u Hrvatskoj nisu gotovo ni riječi prozborili. Sve je bilo u znaku korupcije u redovima vladajućeg HDZ-a, prije svega ogromnih afera vezanih za bivšeg predsjednika Vlade Ivu Sanadera. I pri tome je najjači tiskani medijski gigant EPH (koji je vlasnik Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Sportskih novosti, Globusa, Glorije i desetaka drugih magazina) dokazane lijeve orijentacije zaboravio da su upravo njegova izdanja godinama u nebo dizala i pjevala hvalospjeve tom istom bivšem hrvatskom prvom ministru.
Zapravo, o kriminalu pojedinaca koji su bili na vlasti se moralo govoriti, ali se isto tako morala obratiti pozornost što konkretno nude oni koji pretendiraju na vlast te ima li trećeg puta. Toliko o objektivnosti i služenju istini u hrvatskom medijskom prostoru. I postavlja se pitanje kako uopće obični primatelj tih svih informacija može razlikovati istinite i objektivne, od djelomično istinitih i „temeljito modeliranih“ informacija poluistinama i netočnostima ili pak običnih medijskih podvala? Zapravo, to većina konzumenata osjeti tek u praksi i na svojim leđima.
Dobrodošli u Srbiju
Evo nekoliko znakovitih primjera. Prvi je vrlo svjež. Sportski. U trenucima kada nastaje ovaj tekst hrvatski rukometaši su osvojili 3. mjesto na europskom prvenstvu koje se igralo u Srbiji. Kakve veza s time ima politika, upitat će se neki? Itekako su snažne poveznice. Na utakmice u Novi Sad krenuo je ogroman broj hrvatskih navijača. I desile su se katastrofalne stvari. Jedan navijač je uboden nožem, kolona s hrvatskim navijačima je napadnuta sjekirama, metalnim cijevima, betonskim blokovima, a mnogi su završili i na hitnoj pomoći. Očevici kažu da je bila prava „sačekuša“, pomno isplanirana i razrađena. Danima su gorjeli automobili i kombiji s hrvatskim registracijama. Dogodili su se i mnogi drugi incidenti. Hrvatski izvjestitelji iz Srbije govore i o pojedinim srbijanskim medijima koji su dolijevali ulje na vatru. I što je u takvoj situaciji učinila hrvatska Vlada? Tek nakon najtežih incidenata ministarstvo vanjskih poslova uputilo je „prosvjedčić“ srbijanskom veleposlanstvu u Zagrebu.
Ministrica vanjskih poslova se slikala po Bruxellessu, premijer Milanović uopće nije našao shodno osvrtati se na napad na svoje državljane, a tek nekakvu traljavu izjavu je nekoliko dana nakon tih zbivanja dao predsjednik Josipović. Da se takvo što zbilo Srbima u Hrvatskoj njihov ministar Vuk Jeremić bi digao na noge cijelu Europu, a Hrvatskoj bi prijetile sve moguće sankcije. Žestoko bi Hrvatsku napao i srbijanski predsjednik Tadić, kao i predsjednik vlade Cvetković. I rekli bismo opravdano! A što je s hrvatskim čelnicima? Jesu li stali u zaštitu svojih državljana? Ne. Jesu li prosvjedovali? Gotovo ne. Jesu li bar poslali službeno upozorenje svojim državljanima da ne putuju u Srbiju? Ne. To su učinili tek čelnici Hrvatskog rukometnog saveza. Protiv Beograda se ne smije kazati ni jedna riječ. To je opća uporišna točka nove hrvatske Vlade i predsjednika koji šalju poruke da je Srbija prijateljska zemlja, da treba povući i tužbu protiv Srbije zbog genocida, da su odnosi normalizirani… A sve je to daleko od istine. Ti odnosi su, nažalost, daleko od normalnih i dobrosusjedskih. To se mora kazati. To je jedini način da se u budućnosti ti odnosi normaliziraju. Službeno Josipović, Milanović i Pusić šute. Ništa se nije dogodilo i sve je samo nevažan incident, poručuje ta šutnja.
Rasprodaja
Drugi primjer je onaj gospodarski. Nova Vlada nema nikakav smjer osim udariti po džepu najsiromašnijih. Podizanja PDV-a na 25%, što je treća visina PDV-a u Europi, udar je na sve džepove i donijet će val poskupljenja ma koliko to u Vladi negirali. Bogatiji to neće osjetiti, ali prosječni građanin će to iskusiti vrlo brzo na svojoj koži. Uz povećanje PDV-a najavili su prodaju Hrvatske poštanske banke i Croatia osiguranja. To je prodaja zlatnih koka za dva-tri jajeta. Napravit će se jedan ručak i što onda? Prodaju se tvrtke koje su iznimno profitabilne i koje će za samo desetak godina svojim novim vlasnicima vratit sve što su uložili u njihovu kupnju. Opet se vratimo na Srbiju, ali u pozitivnom kontekstu. Tamo je grčka telekomunikacijska tvrtka OTE pretprošlog tjedna službeno prestala biti vlasnikom 20% udjela u vlasništvu Telekoma Srbije, koji će tako ponovno prijeći u stopostotno vlasništvo Srbije. Premijera Milanovića novinari su upitali što misli o tome da je Srbija vratila svoj Telekom u vlasništvo države u kontekstu najavljene prodaje HPB-a i CO-a. Milanović je upitao novinare mogu li mu pojasniti kako se to zbilo. Zatim je rekao da mu je to vrlo neobično jer su Srbi pod aranžmanom. „A odakle im novac?“, pitao je zatim Milanović novinarku na što je dobio odgovor da im je novac dala banka jer je to profitabilno. Eto toliko o upućenosti i vizionarstvu prvog čovjeka hrvatske Vlade.
Uz to, Milanović je ekspresno s mjesta pomoćnika ministra prometa i infrastrukture smijenio Vladimir Ferdeljija zbog intervjua u kojem je kazao kako Vladi nedostaje hrabrosti jer je trebala krenuti s hrabrim promjenama. To je jasna poruka kako Milanović neće trpjeti nikakve konstruktivne kritike iz svoje baze zbrkanoj ekonomskoj politici Vlade za koju je čak i njegov stranački kolega, a sadašnji predsjednik, Josipović kazao da je bez jasne gospodarske strategije.
„I ja sam bio embrij“
U ponedjeljak, 16. siječnja pokrenuta je građanska inicijativa „I ja sam bio embrij“, a neposredni povod samoj akciji izjava je ministra zdravlja Rajka Ostojića od 4. siječnja kako ljudski život počinje u 5. mjesecu trudnoće, a moguće tek i rođenjem djeteta. Mnogi su poslali mailove premijeru protiv te neznanstvene izjava ministra. Potom je premijera Milanović izjavio da su ga zatrpali spam-ovi (poruke smeće) protiv umjetne oplodnje. „U središtu akcije je dostojanstvo ljudske osobe od začeća jer branimo prve faze novog čovjeka kao embrija i tražimo da se društvo zalaže za zaštitu tog najranijeg doba.
Od ministra tražimo ispriku za neznanstvene i nestručne izjave prema tome kada počinje život te za diskriminirajuće podjele građana“, izjavio je Krešimir Miletić, voditelj građanske inicijative „I ja sam bio embrij“ zahtijevajući široku javnu raspravu o toj temi. „Kao što sam ja, baš kao što je i ministar, bili embriji, tako i vjerujemo da svaki ljudski embrij ima pravo se razviti u odraslog čovjeka. Zamislite da je neka politička ili ideološka odluka mene ili vas ‘zbrisala’. Tko se sebi daje to (božansko) pravo učiniti? Ovo nije i ne smije biti ekskluzivna domena jednog ministra ili jedne političke stranke. Ovo je opća ljudska tema“, naglasio je Miletić. I hrvatski biskupi su izrazili čuđenje nad izjavama novog ministra zdravlja Rajka Ostojića o početku ljudskoga života „koje su u javnosti odjeknule kao nestručne, nehumane i ideološki motivirane.“
I to je samo vrh ledenog brijega. Kako objasniti izjavu Vesne Pusić da će ako Hrvatska ne uđe u EU pasti njen kreditni rejting (tog dana je snižen kreditni rejting 9 država EU-a) i neće biti isplate mirovina? Kreditni rejting zavisi prije svega od proračuna i snage gospodarstva, a mirovine su i EU-u suvereno pitanje svake države. Kako objasniti da se nitko ne čudi da se protiv prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića vodi kazneni postupak u Mađarskoj zbog teške prometne nesreće? Što da je to učinio Kalmeta, kako bi se tada ponašali ti isti mediji? Kako to da bez osude prođe skandalozna čestitka predsjednika Josipovića diktatorskom režimu Sjeverne Koreje koji je kriv za smrt više milijuna svojih državljana? Javna smaknuća, kampovi za političke protivnike režima i mučenja ljudi sjevernokorejska su svakodnevica.
Što bi bilo da je poruku sljedećeg sadržaja jednoj od najsmrtonosnijih diktatura današnjice umjesto Josipovića uputila recimo Jadranka Kosor: „Vaša ekselencijo Kim Jong-un, uime naroda Republike Hrvatske i u svoje ime, izražavam sućut u povodu smrti Velikog vođe korejskog naroda, njegove ekselencije Kim Jong-ia, glavnog tajnika radničke stranke Koreje, predsjednika Komisije za nacionalnu obranu DPRK i vrhovnog zapovjednika Korejske narodne armije. Upućujem sućut svim ljudima DPRK“,. To je tekst poruke predsjednika Josipovića koji je objavila sjevernokrejska agencija KCNA, a o kojoj predsjednik nije obavijestio hrvatsku javnost. I onda je to pokušao opravdati izjavom da su neke države uputile sućut, a neke ne. Jedini čelnici demokratskih zemalja koji su iskazali sućut u povodu smrti Kim Jong-ila su austrijski predsjednik Heinz Fischer, brazilske predsjednice Dilma Rousseff, ruski premijer Dmitrij Medvedev i španjolski kralj Juan Carlos. Ali neki od njih bar imaju ekonomske i geopolitičke interesa. Nitko od ostalih čelnika svjetskih demokracija to nije učinio izuzev Josipovića.
Rekli bismo pravi kaos vlada na hrvatskoj političkoj pozornici u prvih mjesec dana vladavine Kukuriku koalicije, potpomognute predsjednikom Josipovićem. Ako se po jutru dan poznaje, neće biti dobro!
Brane Vrbić