Zagreb – Netom nakon posljednjih parlamentarnih izbora opet se vidjelo da vrsnost nije kriterij i uvjet za političku funkciju, da ministrom može postati svatko. A nedavno i da ministri, mimo kriterija sposobnosti i uspješnosti, mogu smijeniti svakog. Tako su nedavno s ravnateljskih mjesta morali otići – Vesna Kusin, Danica Ramljak i Robert Jukić.
Političkom odlukom Vesna Kusin je prestala biti ravnateljica Klovićevih dvora, dr. Danica Ramljak Instituta Ruđera Boškovića, a Robert Jukić, pak, više neće biti direktorom Hrvatske pošte. Vladi se tako htjelo, premda je prije izbora folirala da bi nešto nalik tome bilo ironija i demokratsko nedjelo.
Dok je sadašnja vlast čekala da joj trula hadezeovska vlast padne s grane kao kruška, pričane su političke bajke. Osobito kako koalicija ima mnoštvo jako sposobnih. Po tim kadrovskim bajkama savez SDP-HNS je imao sposobnih na izvoz. Kada su zbog sanaderizacije i truljenja HDZ-a došli na vlast i počeli sastavljati vladu, vidjelo se da su to samo puste priče. Jer da, kod toliko izuzetnih, iz predsjednikova ureda nisu pozajmili nekoliko savjetnika, teško da bi sastavili i ovako sklepanu vladu. Ali kako svi ambiciozni, a politički zaslužni nisu mogli postati ministrima, i o njima se trebalo pobrinuti.
Kako Vesna Kusin, Danica Ramljak i Robert Jukić nisu članovi SDP-a i HNS-a, partitokrati pobjednici i nisu imali zapreka da ih smijene. Kakva bi im pak zapreka bila njihova stručnost? Kao da je za stranačke kadrovike uopće važno što je za mandata Vesne Kusin u Klovićevim dvorima bilo nekoliko svjetskih izložbi koje je vidjelo milijun posjetitelja. Naspram činjenice što je Klovićeve dvore učinila elitnom kulturnom konstantom, stigao joj je politički dekret da se makne.
Vesna Kusin prva je morala kusati kadrovski paprikaš nove vlasti. Nisu joj mogli ništa ozbiljno zamjeriti, ali im je trebalo njezino mjesto pa se smjenu pokušalo zakloniti floskulom o “zaustavljanju razvoja”. Previdjelo se sve što je napravila, niti je to moćnima i bilo važno. Važnije im je, kao i u “dobra stara vremena”, mjesto od čovjeka. HDZ-u se zamjeralo svašta pa i guranje svojih nesposobnjakovića na lukrativna mjesta, no nešto slično ovome ipak nije činjeno. Čak ni Sanader nije s nekog mjesta tjerao nekog sposobnog iako nije bio u HDZ-u. Zar su Duško Ljuština i Darko Stazić bili HDZ-ovci? Sada se eto po starome obrascu smjenjuju i sposobni ako nisu po volji vladajućih.
Za smjenu Danice Ramljak formalni su razlozi nađeni “što nema aktivni znanstveni status u Hrvatskoj”. Na to su vlast upozorile “zdrave snage” s Instituta, vjerojatno motivirane i istragama koje je ravnateljica pokrenula zbog novčanih šteta nanesenih Institutu. Pokušaj uvođenja znanstvenih kriterija i poslovnoga reda nekome nije odgovaralo, pa se znanstvenica može vratiti u Ameriku iz koje je i došla s iluzijom da se u Hrvatskoj može nešto bitno promijeniti. Tako znanstvenica Ramljak ovdje najvjerojatnije nikada i neće aktivirati svoj znanstveni status.
Kada netko reformira Hrvatsku poštu u kojoj se valjda pedeset godina nešto ozbiljno nije ni mijenjalo, i organizacijski i financijski je učini modernom ustanovom koja ostvaruje profit, očekivati je da takav čovjek dobije javnu pohvalu. Vjerojatno bi tako i bilo u vrijednosno sređenijim zemljama. Ipak ravnatelj Hrvatske pošte Robert Jukić smijenjen je bez ikakvih argumenata! Da je u vladajućim strankama, bio bi valjda slavljen kao vrhunski menadžer. No biti uspješan vladajućima izgleda i nije najbitniji kriterij. Njima je najvažnije da je netko njihov. Vladajući imaju višak ambicioznih, a manjak izvrsnih. Dovoljno je samo pogledati Vladu. Da je bilo kriterija uspješnosti i sposobnosti, ni neki ministri sigurno ne bi mogli biti na mjestima na kojima jesu. U našemu društvu kao da trajno i posvuda manjka kriterija. Najjači je pak kriterij – biti nečiji!
RPŽ/Milan Jajčinović/VL