Donosimo pregled najznačajnijih događaja koji su obilježili preduskrsno vrijeme u KŠC Don Bosco, a o kojima izvješćuje portal KŠC-a.
Posudba labaratorija Osnovnoj školi “Žepče”
Dana 9. travnja 2014. godine, učenici osmog razreda Osnovne škole „Žepče” uz vodstvo nastavnika Marice Pavlović i Mirka Matijevića posjetili su našu školu. Naime, Osnovna škola „Žepče” odazvala se ponudi Katoličkog školskog centra „Don Bosco” za posudbu naših suvremeno opremljenih laboratorija biologije, fizike i kemije.
Vođeni vlastitim iskustvom koje je posvjedočilo da učenje kroz pokuse, koje izvode učenici sa svojim nastavnicima, mnogo doprinosi poboljšanju kvalitete nastave te učenicima uvelike olakšava svladavanje gradiva čineći ga zanimljivijim i njima jasnijim i bližim, odlučili smo to pozitivno i dragocjeno iskustvo podijeliti s našim kolegama iz osnovne škole i njihovim učenicima. Na obostranu korist i zadovoljstvo, osmaši su proveli dva školska sata u laboratorijima biologije i kemije gdje su im maturanti s kemijsko-biološkog izbornog područja predstavili laboratorijski pribor, modele i pokazali zanimljive pokuse. Osmaši su našu školu napustili zadovoljni i obogaćeni za još jedno iskustvo. Ovo je samo jedan u nizu primjera uspješne suradnje ovih dvaju škola koja prije svega za cilj ima omogućavanje bolje i kvalitetnije edukacije učenika.
Studijsko putovanje trećih razreda Opće gimnazije u Split
Ove godine, studijsko putovanje trećih razreda započelo je 3. travnja. Učenici su sa svojim razrednicima Majom Džambo, Josipom Klarićem i Danijelom Barišićem krenuli put „najlipšeg grada na svitu”. Put je bio dug, a more tako daleko. Međutim, društvo je kratilo put i „približavalo” more. Smijeha i priče nije nedostajalo, baš kao ni korisnih informacija i zanimljivosti o mjestima kroz koja smo prolazili, koje nam je na svoj način ispričao prof. Danijel. Polako, ali sigurno, stigli smo u Split gdje nas je dočekalo sunce i jako jugo. Naše prvo odredište bila je Galerija Meštrović. Izložbeni je to prostor kojim je veliki hrvatski umjetnik Ivan Meštrović zadužio hrvatski narod ostavivši mu na dar nekadašnju obiteljsku vilu i atelier s brojinim djelima. U toj predivnoj građevini s jednako lijepim vrtom, uistinu smo osjetili svu ljepotu i uzvišenost umjetnosti. Naučili smo mnogo o tom velikom umjetniku i čovjeku svjetskoga glasa, njegovom životu, radu, prilikama te o nastanku poznatih skulptura Zdenac života, Povijest Hrvata, Kraljević Marko i mnogih drugih. Nakon galerije, uputili smo se prema Hrvatskom pomorskom muzeju Split. U muzeju smo se upoznali s poviješću Splićana i općenito Dalmatinaca te njihovom povezanošću s morem. Muzej sadrži bogatu zbirku primjeraka podvodne arheologije, brodogradnje i mornarice koja svjedoči o važnosti mora još od antike pa do Domovinskog rata. Nakon iscrpljujuće povijesti i tehnike, bilo je vrijeme za odmor. Uskoro smo došli u srce grada pod Marjanom – na Splitsku rivu. Iako furešti, nije nam bilo teško uklopiti se u splitsku svakodnevicu. Provesti jedno poslijepodne u tako lijepom gradu, daleko od školskih, izvanškolskih, poslovnih i inih obveza, bio je zaista jedan mali, zasluženi odmor. Osim u moru, zraku, ljudima i pjesmi, mogli smo uživati i u lokalnim delicijama po kojima je Split daleko poznat. Sutradan smo zajedno posjetili Dioklecijanovu palaču iz 4. stoljeća koja je pod UNESCO-vom zaštitom i katerdalu sv. Dujma, zaštitnika Splita. U katedrali smo molili na mjestu gdje se molio i bl. Ivan Pavao II., a zatim smo imali priliku popeti se na zvonik s kojeg se pruža pogled na cijeli Split. Bio je to pravi izazov, ali trud se isplatio jer je osjećaj bio nevjerojatan. Nakon što smo sredili sve doživljaje, napustili smo gradsko središte i krenuli prema Poljudu. Gradski stadion Poljud, od milja zvan Poljudska ljepotica je ponos svakog Splićanina. Primjer je to izuzetnog remek djela športske arhitekture. Međutim, ono što je ljudima puno važnije jest slika Poljuda kao „Doma bilih”, Torcide i Hajduka koji živi vječno. Uistinu, Poljud je prekrasan i u budućnosti bi zasigurno bio dostojan titule nacionalnog stadiona. Posljednje odredište u Splitu bio je Kman, točnije Župa Marije Pomoćnice. Ono što ovu župu čini posebnom jesu salezijanci, i to oni naši, don Mihovil Kurkut i don Anto Adžamić. Salezijanci su nas lijepo primili i pružili nam okrjepu, tjelesnu i duhovnu. Zajedno smo slavili Euharistiju nakon koje smo ručali i naučili nešto o povijesti i radu župe. Nakon ručka uslijedilo je kratko druženje u kojem smo osjetili duh onih dobrih starih vremena. Pozdravili smo se s prijateljima i krenuli u Solin. Posjetili smo ostatke nekadašnje Salone – glavnog grada rimske provincije i naučili mnogo o njezinom razvoju kroz povijest. Iako umorni, na području iskopina grada, u prelijepoj prirodi, osjetili smo čar Mediterana i ugođaj drevnog Rima. Zatim smo krenuli prema Trogiru. Kako nam se Split polako gubio iz vida, tako se i našem putovanju približavao kraj. U Trogiru smo proveli posljednje trenutke u Dalmaciji. Posjetili smo katedralu sv. Lovre u kojoj se nalaze brojna vrijedna umjetnička djela. Upili smo posljednje zrake sunca, a nakon toga sjeli u autobus i krenuli put Žepča – „najdražeg mjesta na svijetu”. Na putu kući prepričavali smo događaje i doživljaje te zaključili kako je ovo bilo jedno uistinu lijepo, zabavno i povrh svega, poučno putovanje.
Stručno studijsko putovanje u Dubrovnik
Svaka školska godina, uglavnom obilježena mnogobrojnim danima rezerviranim za učenje i školske obveze, ima i nekoliko onih dana koji su posvećeni za uživanje, druženje i putovanja. Ni ova godina nije bila uskraćena za nekoliko takvih dana koje ćemo pamtiti zauvijek.
Treći razredi, ekonomski tehničari, IIIe i IIIm, tehničari za mehatroniku, u pratnji svojih razrednica profesorice Suzane Đuzel i profesorice Ruže Perković, uputili su se ka jugu Hrvatske, ka Dubrovniku. Svi su bili puni pozitivne energije i spremni za nove avanture. S prvim jutarnjim zrakama sunca, 04. travnja 2014. godine, započelo je i naše putovanje. Sunčano vrijeme i iskreni osmijesi radosti na svim licima bili su dovoljno dobri temelji za ono što nas je čekalo. Uz dobro raspoloženje, druženje i razgovore, tako brzo smo stigli na naše prvo odredište. To je bila hidroelektrana u Čapljini. Naime, hidroelektrana u Čapljini nalazi se na donjem toku rijeke Trebišnjice u Hercegovačko-neretvanskoj županiji. I danas ova elektrana uspješno radi, a na temelju onoga što smo vidjeli možemo reći da će raditi još jako dugo. Nakon obilaska elektrane, naše konačno odredište bio je Dubrovnik. Grad koji se još od 1979. godine nalazi na UNESCO-vome popisu svjetske baštine imao je mnogo toga za ponuditi. Obilazak starog grada prvo je što smo odlučili učinuti. Poznate građevine, palače, samostani, svojom ljepotom i jedinstvenošću pružali su zanimljiv pogled na prošlost. Šetnja najpoznatijom ulicom, Stradunom, zasiguno nikoga nije ostavila ravnodušnim. Osjetili smo tu posebnu energiju koji taj dio grada ima u sebi. Nakon toga krenuli smo u obilazak gradskih zidina. Dubrovačke zidine su građene od 13. do 14. stoljeća za potrebe obrane. Okružuju čitav dio staroga grada. Morski šum, pogled na grad, s relativno velike visine, i hod po zidinama učinili su sve predivnim. Kao i svi ostali turisti, i mi smo se u tome hodu potpuno opustili, razgovarajući i fotografirajući. Nešto kasnije, nakon kratkog predaha, obišli smo i brdo Srđ koje se nalazi iznad Dubrovnika. Hodanje do brda definitivno se isplatilo zbog fascinantantnog pogleda na cijeli Dubrovnik i morski beskraj oko njega. U međuvremenu mjesta za dodatni obilazak grada svakako nije manjkalo. Zadnji dan putovanja, 06. travnja, bio je rezerviran za posjet hercegovačkom gradu Stocu (rodnom mjestu naše profesorice Ruže). Boravak u Stocu započeo je misom u crkvi sv Ilije Proroka. Nakon mise posjetili smo umjetničku galeriju i muzej. Upoznali smo se s načinom života i kulturom ljudi koji su živjeli na ovome području. Posjet Stocu sigurno ne bi bio potpun bez obilaska nekropole stećaka. Dojmila nas se njihova umjetnička kvaliteta izrade i bogatstvo dekoracija. Tek kada smo se našli među tim spomenicima naše prošlosti shvatili smo sve one umne poruke koje smo spominjali i učili na nastavi u školi. I tako, malo po malo, došlo je vrijeme za povratak kući.
Sve što je lijepo kratko traje.
Stručno studijsko putovanje maturanata u Dalmaciju
Maturanti Tehničko-obrtničke škole KŠC-a „Don Bosco”, mehatroničari IVm i ekonomski tehničari IVe, u pratnji svojih razrednica profesorice Anite Pranjić i profesorice Snježane Radoš, 28. i 29. ožujka 2014. išli su na stručno studijsko putovanje. Posjetili su Split, Trogir i Sinj. Cijelo putovanje organizirale su i vodile naše razrednice.
Teško je u nekoliko rečenica opisati sve ono što čovjek doživi u nekoliko dana . Ali pokušat ću vam ukratko pokazati kako je to bilo. Prvi dan posjetili smo Pomorski muzej u Splitu gdje je smještena impozantna zbirka brodskih strojeva. Tu se nalaze i prvi hrvatski motori izrađeni u splitskoj radionici „Rossi” već početkom 20. stoljeća. Nismo mogli doći u Split, a ne vidjeti naše salezijance. Bili smo u omladinskom centru na Kmanu kod don Mihovila i don Ante. Don Mihovil služio je za nas sv. misu i upoznao nas s poviješću i radom svoje župe. Večer smo proveli u kazalištu HNK Split. Uživali smo u predstavi B. Brechta MAJKA HRABROST I NJEZINA DJECA. Predstava je bila ne samo edukativna, naučili smo i vidjeli kako izgleda epsko kazalište, nego i jako zabavna.
Sutradan, nakon doručka i slobodne šetnje gradom pod Marjanom, krenuli smo ka Trogiru. Prolazeći centrom grada i rivom shvatili smo zašto je ovaj mali gradić poznato turističko odredište. U Sinju smo posjetili svetište Gospe Sinjske. Upoznali smo se s poviješću samostana i čudima Gospe koja već stoljećima čuva hrvatski narod. Pomolili smo se za sebe, svoje obitelji, prijatelje i sretan povratak doma. Unatoč prijeđenom putu i dugosatnoj vožnji vratili smo se sretni i zadovoljni. Svoje znanje obogatili smo novim saznanjima i novim iskustvima. Moja ocjena – čista petica!
RPŽ/KŠCDB