Mosul – Dobro došla!, tim je riječima kaldejski nadbiskup Mosula Emil Shimoun Nona srdačno dočekao jednu vidljivo uznemirenu ženu i ugostio je u svom novom uredu u selu Tall Kayf, udaljenom tri kilometra od Mosula.
U noći između devetoga i desetoga lipnja, nadbiskup je morao napustiti Mosul jer su borci Islamske države Iraka i Levanta (Isis) zauzeli neke dijelove Iraka. Ova je žena sad pješice stigla iz Mosula, tražeći spas pobjegla je sa svojim djetetom – izjavio je nadbiskup govoreći s predstavnikom zaklade ‘Pomoć Crkvi u nevolji’.
Nadbiskup je govorio kako je Crkva prihvatila sve koji su bježali pred napredovanjem muslimanskih fundamentalista. Naša nas vjera uči da pomažemo i da se brinemo za svakoga, bez obzira na vjeru. Izbjeglice su udomljene u crkvenim školama i dječjim vrtićima, te u nekim napuštenim kućama. U selo Tall Kayf stiglo je sedamsto obitelji, a u Alqosh, kršćansko selo udaljeno dvadeset kilometara od Mosula, udomljeno je petsto kršćanskih i dvjesto muslimanskih obitelji. Zaklada sa 100 tisuća eura nadbiskupiji pomaže oko zbrinjavanja izbjeglica.
Habib, njegova žena i petero djece, zajedno s drugim obiteljima udomljeni su u prostoriji za umnažanje vjerskih tiskovina. Sve smo ostavili u Mosulu, samo smo uspjeli ponijeti svoju odjeću i dokumente. Ne znamo hoćemo li se ikad vratiti svojoj kući – izjavio je Habib govoreći s predstavnikom Zaklade papinskoga prava. Jedna pak žena, s četvero djece, nada se skorom odlasku na Zapad. Znam da na Zapadu neće biti lako obnoviti život, ali da ćemo bar biti sigurni. Ne želim da moja djeca odrastaju u strahu – kazala je.
Neki žele otputovati, drugi pak ne žele napustiti svoju državu, no ni jedni ni drugi ne znaju kakva ih budućnost čeka. Njihove osjećaje dijeli i nadbiskup Nona. Više od tri četvrtine od deset tisuća vjernika njegove nadbiskupije sad je u bijegu. Ne znam hoće li se moći vratiti – kazao je nadbiskup dodajući:
Više ne postoji moja nadbiskupija, odnijela ju je Islamska država Iraka i Levanta. Tijekom nedavne Sinode kaldejske Crkve, održane u Ebrilu umjesto u Bagdadu, zbog napada islamskih fundamentalista, biskupi su očajno tražili odgovor na ovu krizu. Izbjeglice nisu jedini problem s kojim se imamo sučeliti, napredovanje Islamske države zaoštrilo je napetost između sunita i šiita, povećavajući osjećaj nesigurnosti kod kršćana, koji su ionako izgubili vjeru u budućnost u ovoj zemlji – ustvrdio je nadbiskup Nona.
Crkva u Iraku sada svoje nade polaže u Kurdistan, napola neovisnu pokrajinu u koju su se od početka rata, 2003. godine, mnogi kršćani sklonili od nasilja. Biskupi se nadaju da će u Kurdistanu njihovi vjernici, pobjegli pred islamskim fundamentalistima, naći novu kuću te da neće morati napustiti Irak.
RPŽ/BN