Zagreb – Komisija ‘Iustitia et Pax’ je u svom priopćenju 23. studenoga uz ostalo oštro kritizirala hrvatske vlasti zbog propusta u zaštiti nacionalnih interesa, kao i sumnjivih radnji bivših visokih hrvatskih dužnosnika u suradnji s Tribunalom.
Među ostalim postavljaju pitanje ‘kako u Hrvatskoj još nitko nije optužen, a ni procesuiran za skandalozno puštanje britanske televizijske ekipe u predsjednički arhiv’.
Upravo je taj slučaj davne 2000. godine Udruga za zaštitu vrijednosti Domovinskog rata (HONOS) prijavila Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu i podnijela kaznenu prijavu protiv tadašnjeg predsjednika RH Sipe Mesića. U obrazloženju prijave opisano je kako je predsjednik Mesić omogućio Johnu Cooksonu, novinaru britanske tv kuće Newswatch iz Londona, uvid u neodređeni broj transkripata i tonskih zapisa označenih kao državna tajna. Iz tih je materijala novinar Cooksona napravio prilog koji je emitirala britanska TV postaja Channel 4, a zatim i HTV u Dnevniku, a potom u cijelosti u političkom magazinu 007 istog dana. Budući su svi dokumenti arhivirani u Predsjedničkim dvorima povjereni na čuvanje predsjedniku Mesiću to znači da je on odgovoran za njihovo čuvanje. Kako je te materijale učinio dostupnim stranom novinaru počinio je kazneno djelo špijunaže protiv RH, i odavanje državne tajne, stoji u toj prijavi.
Osim britanskom novinaru Mesić je učinio dostupnim transkripte razgovora predsjednika Franje Tuđmana s drugim osobama koji su također označeni državnom tajnom, kaže se u kaznenoj prijavi, tjednicima Nacional i Feral Tribune koji su objavljivani u nizu brojeva tijekom 2000. godine. U kaznenoj prijavi Udruga HONOS je također istaknula da se transkripti i audio zapisi koje je predsjednik Mesić dao stranim i neovlaštenim osobama odnose i na Domovinski rat, a te su ih osobe iskoristile za lažno prikazivanje Domovinskog rata i bivšeg predsjednika Tuđmana.
Međutim, ta je kaznena prijava je odbačena s prilično neobičnim i smiješnim obrazloženjem: ‘Razlog tome primarno leži u činjenici što transkripti na koje ukazujete nemaju na sebi oznaku državne tajne, pa se niti otkrivanje sadržaja takvog zapisa ne može počiniti kazneno djelo odavanja državne tajne ili pak špijunaže iz spomenutih članaka’.
Međutim u spornom Cooksovom prilogu se lijepo vidjelo kako oznaka državna tajna piše na kuverti u kojoj su pohranjeni transkripti. Na sredini kuverte nalazi se naljepnica na kojoj piše sadržaj kuverte. Dakle, imamo kuvertu na kojoj stoji oznaka državna tajna, transkripte koji su u njoj pohranjeni, ali državni odvjetnik tvrdi kako je riječ o običnim papirima. Državni bi odvjetnik bio u pravu samo pod uvjetom da se radi o praznoj kuverti. Ali to bi onda samo po sebi bilo besmisleno jer kako bi novinar napravio prilog s praznom kuvertom?
Naravno da tadašnji državni odvjetnik Davorin Budin nije imao oko sadržaja kuverte nikakve dvojbe. Nije ih imao ni ondašnji Mesićev savjetnik za unutarnju politiku Igor Dekanić koji je u jednoj emisiji na HTV-u, pritisnut argumentima, priznao da se na kuverte u kojima se pohranjuju transkripti stavlja oznaka državna tajna. Evidentno je kako je Stipe Mesić od tih godina pa sve do danas ‘sveta krava za hrvatsko pravosuđe. Doduše možda će ova izjava Komisija ‘Iustitia et Pax’ potaknuti ovo pitanje, ali mala je vjerojatnost da će epilog biti sudski, bar kad je Mesić u pitanju. Zanimljivo je spomenuti kako je tadašnji državni odvjetnik Davorin Budin, koji je odbacio tu prijavu i skinuo Mesiću omču s vrata danas ugledni odvjetnik i to odvjetnik HDZ-a u slučaju procesuiranja HDZ-a.
‘Iustitia et Pax’ se još pita ‘Kako to da su tzv. brijunski transkripti otišli u Haag protuzakonito, a da nisu bili zaštićeni i označeni pečatom države? Kako to da za to nitko nije odgovarao i nitko ne odgovara?’ Evo upravo ovakav jedan slučaj, a ima ih još, sasvim jasno pokazuje zašto nitko nije odgovarao za lifranje državnih tajni. Bilo je to vrijeme, kada je šesteročlana koalicija preuzela vlast i dok je bila opijena pobjedom, uvjerena kako će ispraviti sve nepravde mrskom im Tuđmanovog režima, zapravo su počinili nove nepravde zbog kojih su hrvatski generali proveli lijepi broj godina u haškom zatvoru. Tako im se tadašnja neodgovorna vlast s Mesićem kao predvodnikom tih izdajničkih dijela zahvalila za državu koju su preuzeli nakon pobjede na izborima. Vrhunac toga saboterstva bila je Deklaracija o nadležnosti Suda u Haagu nad Olujom koju je ta koalicija 14. travnja 2000. godine izglasala u Zastupničkom domu tadašnjeg dvodomnog Hrvatskog Državnog Sabora. Taj sramotan čin još nije dobio svoju pravu političku i povijesnu verifikaciju. Mada bi možda korisnije bilo otvoriti pitanje kaznene odgovornosti za one koji su sastavljali, predlagali, a u konačnici i digli ruku za taj sramotni zakonski akt.
RPŽ/Marko Jurič/DH