New York – Godinama je Gac Filipaj, izbjeglica iz Crne Gore, prao podove i toalete i iznosio smeće na Sveučilištu Columbia. No taj je 52-godišnji čistač ove subote diplomirao na tom prestižnom sveučilištu, stekavši diplomu iz antičke kulture (‘Classics’), javlja The Washington Post.
Kao zaposlenik sveučilišta, nije morao plaćati slušanje predmeta.
– Jako volim Senekina pisma jer su napisana u duhu u kojem sam ja obrazovan u svojoj obitelji – ne stremiti slavi i bogatstvu, već živjeti jednostavnim, iskrenim i časnim životom, izjavio je.
Filipaj je proveo 12 godina studirajući i proučavajući antičku latinsku i grčku literaturu. Učio je kasno noću u svom stanu u Bronxu, kamo bi stizao tek nakon što bi završila njegova čistačka smjena od 14:30 do 23:00. Prije ispita ili rokova za predavanje radova učio bi po cijelu noć, zatim ujutro išao na predavanja, a nakon njih na posao. Budući da mu je albanski materinski jezik, kao student je primljen tek nakon što je naučio engleski.
– On je iznimno ponosan čovjek, bilo da se radilo o njegovom čistačkom poslu ili akademskim pitanjima, prokomentirao je Peter Awn, dekan Columbijinog Fakulteta općih znanosti i profesor islamističkih studija. Izuzetno je skroman i zahvalan, ali on je jedan od onih individualaca koji sami kroje vlastitu budućnost.
Silazeći s pozornice nakon što je primio svoju teško zarađenu diplomu, Filipaj se široko nasmiješio i podigao palac nakon što se rukovao s predsjednikom sveučilišta Leejem Bollingerom.
Filipaj je Crnu Goru napustio 1992., kad mu je bilo nešto više od 20 godina, a tada je bio pri kraju studija prava u Beogradu, kamo je godinama putovao vlakom iz Crne Gore. Etnički Albanac i rimokatolik, za sobom je u selu Donja Klezna blizu Ulcinja ostavio obitelj jer je želio izbjeći novačenje u JNA. Kad je stigao u New York primio ga je ujak, a prvo je radio kad čistač stolova u restoranu.
– Onda sam se raspitao o najboljim sveučilištima u New Yorku. Kako su svi stavljali Columbiju na prvo mjesto, uputio sam se tamo u potrazi za poslom.
I dan danas dio svoje plaće od 22 dolara na sat i dalje šalje svom bratu, šogorici i dvoje djece u Crnoj Gori. Iako sam nema kompjuter, kupio ga je obitelji, koja preživljava prvenstveno od prodaje mlijeka. Ispričao je da dosta uštedi jer nema troškove mobitela – može ga se dobiti samo na fiksnu liniju.
U intervjuu za Associated Press Filipaj nije pokazao niti trunke žaljenja ili ogorčenosti zbog okolnosti u svom životu. Umjesto toga, veselo je pričao o susretima s iznenađenim studentima koji nikako da povežu kako to da njihov kolega čisti za njima, prenosi The Washington Post . Jedina stvar koju ne može prežaliti je to da svoj veliki uspjeh ne može podijeliti s ocem, koji je preminuo u travnju.
Najavio je i kako bi želio upisati magisterij i možda čak i doktorat iz rimskih i grčkih klasičnih studija. Jednog dana želio bi postati i učitelj i prevoditi svoje najdraže klasike na albanski. Zasada će prvo pokušati pronaći malo bolji posao, npr. kao nadzornik čistača ili nešto slično, i to opet na Columbiji ako će biti moguće. U svakom slučaju, objasnio je, cilj njegovog obrazovanja nije bio veća plaća.
– Bogatstvo je u meni, u mom srcu i mojoj glavi, ne u mojim džepovima, rekao je.
RPŽ/JL