Slavica Jukić je ravnateljica Opće gimnazije u Katoličkom školskom centru Don Bosco. Studij kemije je završila na Sveučilištu u Zagrebu i u prosvjeti radi već šesnaest godina. Od početka rada KŠC-a zaposlenica je ove škole.
Majka je troje djece, a aktivna je i u životu žepačke župe sv. Antuna Padovanskog, osobito kroz liturgijsku skupinu. Početak nove školske godine je bio prigoda za razgovor za Katolički tjednik iz Sarajeva o školstvu danas, učenicima, profesorima, obrazovanju i odgoju, salezijanskom „preventivnom sustavu“ radu s mladima…
– Predstavite nam u nekoliko riječi školu u kojoj ste zaposleni?
Opća gimnazija Katoličkog školskog centra Don Bosco dio je Sustava katoličkih škola za Europu u Bosni i Hercegovini. Osnivač škole je, dakle, Ordinarijat vrhbosanske nadbiskupije a školu, odnosno KŠC u čijem je sklopu, vode salezijanci Hrvatske salezijanske provincije. Započela je s radom 2000. u novosagrađenom objektu i prostorno je dobro opremljena. U ovoj školskoj godini u Opću gimnaziju upisano je 218 učenika, a od prošle godine i učenici srednje glazbene škole kod nas pohađaju općeobrazovne predmete. Osim što iz godine u godinu nastojimo podići razinu kvalitete redovite nastave, velik značaj pridajemo i izvannastavnim i duhovnim sadržajima.
– Uvijek se govori o obrazovanju i odgoju koje mladi baštine kroz školovanje. No, svjedoci smo da u školama danas ipak ima sve manje ove odgojne komponente. Kako se tom pitanju prilazi u Vašoj školi?
Odgoj u našoj školi potpuno je po svojoj važnosti ravnopravan obrazovanju. Mislim da je proces srednjoškolskog obrazovanja najvažniji u procesu odgoja i formacije mladog čovjeka. U tome razdoblju mladi ljudi usvajaju vrijednosti i navike koje ih kasnije prate kroz cijeli život. Kroz te četiri godine mi im nastojimo usaditi moralne i kulturne vrijednosti koje će im pomoći u fazi sazrijevanja i razvoja prema odgovornim ljudima i članovima društva. Ovdje se naglasak stavlja prije svega na kršćanske vrijednosti koje su temelj na kojem počiva i moderna europska demokracija. Nažalost, svjedoci smo da se neke druge globalističke snage trude iz te europske baštine izbaciti baš te kršćanske vrijednosti kako bi mogle lakše zagospodariti čovjekom i učiniti ga ovisnim o svojim idejama kojima je cilj učiniti od čovjeka stroj koji kupuje i ne razmišlja. Tu prije svega mislim na vrijednost koju imaju obitelj i brak u današnjem vremenu. Mladi su u prilici svakodnevno čitati informacije o nekakvom lagodnom životu bez obveza i odgovornosti. Mi im u našoj školi nastojimo ponuditi drugu istinu koja se temelji na odgovornom životu od najranije faze do duboke starosti. Pokušavamo im razotkriti laži koje se nude na naslovnicama blještavih časopisa, u televizijskim emisijama, na internetu pa ako hoćete i u kafićima, raznim klubovima i diskotekama. Pa uzmimo samo primjer bezočnih laži u većini pisanih i elektronskih medija koje promoviraju razvod braka kao nešto lijepo, normalno i poželjno. S druge strane znamo da je upravo razvod braka poslije smrti voljene osobe najstresniji događaj u čovjekovom životu. Tu mislim na same osobe koje se razvode, a o djeci – kao najvećim žrtvama razvoda braka – da i ne govorim.
– Obilježje Vaše gimnazije je da ona baštini rad s mladima i u duhu salezijanske karizme, u duhu koji je svojim nasljednicima ostavio sv. Ivan Bosco tzv. „preventivni sustav“ u odgoju djece. U čemu se ogleda ta posebnost i kako su se u sve to uklopili i učenici i profesori?
Don Bosco, veliki svetac i veliki prijatelj mladih ljudi, rekao je: „Dajte mi duše, a drugo uzmite!“ On je utemeljitelj preventivnog sustava odgoja mladih ljudi koji je danas prihvatila i suvremena pedagogija. On se temelji na činjenici koja je jasna i koja glasi da je puno lakše i neusporedivo bolje spriječiti pojavu i razvoj nekog devijantnog ponašanja nego ga, kada se pojavi, liječiti. Uzmite samo primjer alkoholizma i narkomanije. Veoma je mali broj ljudi koji se, kada jednom u njega zapadnu, uspiju izvući iz ovog ovozemaljskog pakla. Taj sustav podrazumijeva stalni, kontinuirani rad s mladima. Don Bosco je bio zagovornik neprestane prisutnosti salezijanaca u društvu mladih. Sve negativnosti se na taj način mogu najbolje uočiti i spriječiti. Jasno je da se tako dobiva i povjerenje tih mladih ljudi. To mi roditelji znamo i iz iskustva odgoja svoje djece. Ništa u odgoju djece ne može nadomjestiti stalnu prisutnost odgajatelja ili roditelja. Naši profesori su kroz formativne susrete i tribine, koje redovito održavamo u našoj školi, upoznati s ovim preventivnim sustavom. Povratne informacije od učenika su vrlo pozitivne.
– Jeste li zadovoljni rezultatima koje poslije završetka gimnazije postižu Vaši učenici pri upisu na razna sveučilišta? Imate li podatke o postotku onih kojih prođu državnu maturu u Hrvatskoj ili prijamne ispite u BiH, odnosno koliko njih želi i uspijeva nastaviti svoje obrazovanje?
Većina, gotovo svi naši učenici nastavljaju svoje školovanje. Rezultati koje postižu pri upisu na sveučilišta su izrazito dobri. Državnu maturu u Hrvatskoj položili su svi koji su željeli tamo nastaviti školovanje a bili su također uspješni i na prijamnim ispitima. Većina njih vrlo su dobri studenti i redovito završavaju svoje studije.
– Vaša škola je svojom opremljenošću i izgledom sigurno jedna od najreprezentativnijih škola u BiH, ali ona spada i među one, što se vidi iz već spomenutih podataka, uspješne škole koje jamče „jak iskorak“ prema fakultetskoj diplomi. Vaši učenici redovito bilježe odlične rezultate i na razini KŠC-a u BiH, ali i federalnoj i državnoj razini. Neki su već zaposleni na sveučilištima… Kako ste u jednom kratkom roku postigli tako dobre rezultate?
Točno je, da se, prije svega zaslugama nekih naših učenika, možemo pohvaliti i dobrim plasmanima na natjecanjima, poput prvih mjesta iz fizike i matematike na federalnom natjecanju te odličnom suradnjom s nekim fakultetima na kojima su zaposleni naši bivši učenici. Kroz ovih dvanaest godina, koliko postojimo, uloženi su napori, a to se i dalje čini da bi gimnazija imala sve potrebno za postizanje što boljih odgojno-obrazovnih zadataka. Neki od “krivaca” ovakvih rezultata su svakako salezijanci, zatim stručni kadar, a svakako da je i dobra opremljenost puno tome doprinijela.
– Često možemo čuti, od ljudi iz prosvjete, da uspjeh dolazi i zavisi i od rada i suradnje s roditeljima?
Suradnja s roditeljima je ključna u radu s učenicima. U nekim situacijama mi možemo dati sve od sebe, ali bez roditeljskog nadzora to daje slabe rezultate. Pravi rezultati dolaze samo kroz potpunu suradnju i koordinaciju na relaciji škola – roditelji. Osim kroz roditeljske sastanke, tu suradnju nastojimo unaprijediti i organiziranjem tematskih predavanja i tribina za roditelje na koje uvijek nastojimo dovesti kompetentne ljude koji im mogu reći nešto novo.
– Razvijanje kreativnosti kod učenika, prepoznavanje njegovih mogućnosti, aktivna uloga učenika u odgojno-obrazovnom procesu… Je li to smjer kojemu teži nastava danas?
Da, to je smjer kojem teži suvremena odgojno-obrazovna znanost. U razvijenim zapadnim sustavima cjelokupan obrazovni sustav od najranijih faza organiziran je tako da u učeniku prepozna njegove sklonosti i mogućnosti kroz koje će se najbolje moći ostvariti u svom budućem životu i radu.
– Znam da Vaša škola nudi i puno toga za mlade izvan nastave. Tu je oratorij, tu su tečajevi, ali i brojna edukativna putovanja? Je li i to jasan znak za mlade da se nalaze u školi kojoj je iznimno stalo do njih jer mnogi njihovi profesori za njih izdvajaju i poprilično vremena izvan onih zadanih okvira i satnica?
Izvannastavne aktivnosti nisu obvezne, ali su vrlo poželjne jer omogućavaju razvijanje talenata. Nastojimo motivirati učenike da se što više u njih uključe. Danas, kada imamo novu sportsku dvoranu, opremljene laboratorije, srednju glazbenu školu i još puno toga, šteta je to ne iskoristiti. U školi se također provode programi Profesionalne orijentacije učenika te GROZD-ov program zdravstvenoga odgoja. To su aktivnosti putem kojih i mi profesori, ali i svećenici salezijanci, nastojimo što je moguće više biti zajedno s učenicima i ponuditi im nešto više od onoga što „moramo“ i za što smo plaćeni. Učenici to uglavnom prepoznaju i cijene.
– Mladi danas – kako je uopće raditi s njima? Mnogi ističu da je to u ovom vremenu, kada se gubi osjećaj za mnoge tradicionalne vrijednosti, to vrlo zahtjevan posao, a da i sami profesori teško nalaze motiva za „jedna korak više“ u tom radu? Kako Vi na to gledate?
Rad s mladima je uvijek bio zahtijevan. Uvijek, od postanka svijeta to je bio vrlo kompleksan proces. Ranije su mladi bili možda manje izloženi negativnim vanjskim učincima. Danas, kao što sam već spomenula, negativan utjecaj globalističkih procesa u svijetu koji se, i ovdje kod nas, zaista dobro osjete zahtijeva baš taj „jedan korak više“ kako bismo mladima pomogli da shvate da tradicionalno nije nazadno, naprotiv, to je najčešće nešto što je provjereno kroz višestoljetna pa i tisućljetna iskušenja, upravo ono na što se možemo osloniti i u najtežim sumnjama i poteškoćama. Obiteljske vrednote, poštivanje života od začeća do smrti, poštivanje starijih, njegovanje svoje kulturne baštine i svojih korijena jednostavno nema niti će ikada imati alternativu.
– Znanje je blago koje svog vlasnika svugdje prati, kaže jedna kineska poslovica. Jesu li mladi, ali i cjelokupno naše društvo toga danas svjesni, je li im to važno?
Mladi ljudi su inteligentni i najčešće svjesni svih vrlina i vrijednosti koje bi ih trebale krasiti. Svjesni su, i to jako, da je znanje jedino što im nitko ne može ukrasti niti oteti. Ovdje su veći problem stariji. Mladi su u velikim nedoumicama kada se nađu pred sveprisutnom činjenicom da netko tko nije ništa uložio u stjecanje tog znanja u društvu zauzima položaje i privilegije koji su uskraćeni onima koji su od prvog razreda sve lekcije savladali s najvećim ocjenama. Jasno da ovdje mislim na poplavu lako dobivenih svjedodžbi i diploma kojima se kiti veliki broj naših uglednih poduzetnika i političara. To bitno devalvira vrijednost znanja u društvu, ali unatoč svemu mislim da je znanje jedna od najvećih vrijednosti čovjeka. Kao što kaže moja omiljena izreka: „Nije isto znati i ne znati!“
– Govorili smo o radu s mladima, no što je s radom s profesorima? Koliko se o tome vodi računa u Vašoj školi?
Naši učenici ne bi mogli ostvariti dobre rezultate da iza njih ne stoje dobri profesori. To moraju biti oni koji ne misle da su stjecanjem diplome završili svoje školovanje već moraju biti spremni da stalno iznova ulažu u svoje napredovanje. U tome im svakako pomažu: redoviti seminari Sustava katoličkih škola za Europu, redoviti formativni susreti na razini Centra, rad s pripravnicima, nabavka stručne literature i časopisa te drugo. Za naš duhovni rast, osim sveprisutnih salezijanaca, brine se i naš promicatelj, biskup Pero Sudar, koji nas redovito posjeti uoči Uskrsa, te nas uvijek iznova osnaži i oduševi.
– Kako Vi vidite dobrog profesora danas?
Dobar profesor mora biti motiviran, kreativan, stručno osposobljen, komunikativan. Također, vrlo je važno da postigne poštovanje svojih učenika, a da bi to ostvario mora, iznad svega, biti „čovjek“ i zaista voljeti djecu.
– Zanimljivo je da Vaša škola pokušava, i u tome dobrim dijelom uspijeva, zadržati kontakte sa svojim bivšim učenicima? Očito su dani njihovog školovanja ostavili lijepe uspomene kod njih, inače se školi ne bi vraćali?
U svim salezijanskim školama, pa tako i našoj, postoji Udruga bivših učenika koja je dio salezijanske zajednice. Cilj te udruge je da sačuva, razvija i vrši primljena salezijanska odgojna načela te da ih ostvaruje u obiteljskom i profesionalnom životu. Jedan od prioritetnih ovogodišnjih projekata našeg Centra ima za cilj još više proširiti i ojačati suradnju s bivšim učenicima. Možda će vam biti i zanimljiv podatak da su svih šest novih djelatnika ove školske godine zapravo naši bivši učenici, a ima dosta i onih koji su se ranije zaposlili.
Radiopostaja Žepče/B. Vrbić