Washington – Ovo je svijet 2050. godine, onako kako ga zamišlja američki Census Bureau: Indija će biti najmnogoljudnija nacija i prestići će Kinu već 2025. godine. SAD će ostati otprilike gdje je i danas, dakle na 4. mjestu sa 423 milijuna stanovnika (više od 308 milijuna 2010. godine). Smanjena stopa nataliteta karakterizirat će dvije ekonomski najrazvijenije i politički moćne zemlje – Japan i Rusiju koje će sa sadašnjeg 9. odnosno 10. mjesta pasti na 16. odnosno 17. mjesto.
Izneseni podaci rezultat su populacijske procjene i projekcije u 228 zemalja svijeta koje je obuhvatio Census Bureau’s International Data Base (IDB) i koje nam nudi kao pogled u budućnost. “Jedna od najvećih promjena koje smo opazili jest pad nataliteta u nekim od najrazvijenijih zemalja svijeta kao što je Kina”, kazala je Loraine West, projekt menadžerica u IDB-u, “dok druge zemlje bilježe blagi porast rodnosti”.
Drugim riječima, u Kini je prisutan populacijski pad, dok se u zapadnoeuropskim zemljama, koje su godinama bilježile pad stope rađanja, sada je ona opet počela lagano rasti. Španjolska i Italija rastu, ali do kada će se nastaviti takav trend, i hoće li tako biti i dugoročno, to tek trebamo vidjeti, kazala je West. Prema podacima talijanskoga Nacionalnog instituta za statistiku, trenutno rastući trend može biti posljedica sve većeg broja imigranata. Iako je SAD trenutno stabilan što se tiče broja stanovnika, on je također na listi top 10 za koju se ne očekuju velike populacijske oscilacije u idućih 40 godina, iako su neka ranija izvješća nagovještala dramatičnije demografske promjene na njezinim granicama.
Tako je prošlog tjedna Census Bureau objavio da više od pola djece ispod dvije godine starosti pripada obiteljima etničkih manjina. Istodobno, statistike govore da je nehispansko bijelo stanovništvo sve starije ( u Kaliforniji je primjerice njihova prosječna dob deset godina viša od prosjeka u zemlji), i čini se da će SAD u 2050. godini izgledati mnogo drukčije nego danas. Vjerojatno će se najnepovoljnije demografske promjene dogoditi u Rusiji gdje hladna i pusta područja još od 1992. godine bilježe pad stanovnika, a Census Bureau očekuje i daljnji pad da 139 na 105 milijuna stanovnika do 2050. godine. Taj pad od 21 posto je zapravo veći od gubitka stanovništva što ga je Rusija pretrpjela u 2. svjetskom ratu.
Kao i mnoge druge zemlje, Rusija također ima smanjenu stopu nataliteta i relativno kratak životni vijek. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije,ruski muškarci žive prosječno 62 godine, što je atribut koji obično imaju zemlje s visokom stopom alkoholizma i slabom prehranom. (Za usporedbu Japan također bilježi pad populacije, ali prema podacima SZO-a, njihov prosječni životni vijek je za muškarce 80, a za žene 86 godina). I što nam svi ovi podaci govore?
SAD još uvijek nema pad stanovništva kakav je iskusila Europa tijekom 1980. i 2000. godine iako imigracija i različite stope nataliteta između pojedinih etničkih skupina znači da će SAD doživjeti značajne promjene etničkog sastava. Nešto će se slično dogoditi i u ostatku svijeta – pa se tako očekuje populacijski boom u Africi i Indiji, pad u Rusiji i stagnacija u Kini. Sve će to utjecati na porast broja ljudi na Zemlji kojih će po ovoj procjeni doseći 9,4 milijarde do 2050. Kao što vidite, budućnost nije tako daleka kao što ste mislili.
Najveći porast stanovnika u Nigeriji i Etiopiji
Dvije zemlje koje će imati najveći porast stanovništva su Nigerija i Etiopija. Nigerija trenutno ima 166 milijuna stanovnika, ali se predviđa da će do 2050. godine ta brojka skočiti na 402 milijuna, dok će se stanovništvo Etiopije utrostručiti i sa 91 porasti na 278 milijuna, čime bi se taj narod istočne Afrike prvi put svrstao na listu top 10 najmnogoljudnijih zemalja svijeta.
Zapravo, ako je suditi prema podacima UN-ova populacijskog ureda, samo 18 posto svjetske populacije živi u tzv. visokorodnim zemljama (to su one zemlje u kojima žene imaju u prosjeku više od 1,5 kćer), a većina njih se nalazi u Africi, kontinentu za koji se očekuje da će se suočiti sa značajnim rastom stanovništva u idućim desetljećima i naravno s nedostatkom hrane s kojim se već danas bore neke afričke zemlje.