New York – Može li nešto što je postavljeno u 16. stoljeću biti pouzdano mjerilo i danas? Iz svega što znamo o društvu i svijetu sigurno možemo reći da je srušena ili napuštena većina vjerovanja prema kojima su se ravnali tadašnji ljudi, jer su ih mahom svekolika otkrića koja su uslijedila opovrgnula.
Čak je pomalo smiješno ustanoviti da se i danas vrlo striktno pridržavamo nečega što je tada ustanovio jedan čovjek. Pa ipak je tako i riječ je o nečemu za čime svakodnevno posežemo i što postaje posebno traženo upravo u ovo doba godine – o kalendaru.
Danas se gotovo u svim dijelovima svijeta služimo gregorijanskim kalendarom. Ime je dobio prema papi Grguru XIII. koji je, prema savjetima njemačkog astronoma Christophera Claviusa i napuljskog fizičara Aloysiusa Liliusa, 24. veljače 1582. objavio reformu do tada važećega julijanskog kalendara papinskom bulom Inter Gravissimas, nazvanom prema prvim dvjema riječima teksta. Papinska je bula, među ostalim, propisivala da će se iz kalendara izostaviti 10 dana, tako da poslije četvrtka, 4. listopada 1582., slijedi petak, 15. listopada ; da je prijestupna svaka godina djeljiva sa 4, osim godina djeljivih sa 100 kod kojih su prijestupne samo one djeljive sa 400; da prijestupna godina ima dan više od obične (koja ima 365 dana) koji se stavlja na kraju veljače; da se Uskrs izračunava prema novom pravilu, vezanom za novi kalendar, te da će prvi dan u godini biti 1. siječnja.
Razlika između gregorijanskog i julijanskog kalendara je ta što gregorijanski ima 97 prijestupnih godina u svakih 400, a julijanski 100. Danas je razlika između tih dvaju kalendara 13 dana, a nakon 2100. povećat će se na 14. Kada je uveden novi kalendar, odmah su ga prihvatile Italija, Poljska, Portugal i Španjolska, a ubrzo i ostale katoličke zemlje. Zemlje Krune sv. Stjepana kojima je tada pripadao najveći dio Hrvatske prešle su na gregorijanski kalendar 1587. godine. Protestantske kasnije, a pravoslavne tek u 20., dok neke, kao Ruska i Srpska, i dalje ustraju na starom kalendaru.
No i ta bi podjela mogla postati samo još jedan povijesni podatak, ako se prihvati prijedlog koji su ovih dana iznijeli ne astronomi i fizičari nego novovjeki magovi – ekonomisti. Njihovi su motivi za ujednačavanje manje altruistični i dakako više ekonomske naravi i glavni im je argument – ušteda.
Matematičari i ekonomisti s baltimorskog sveučilišta John Hopkins stvorili su univerzalni kalendar uz koji više nisu potrebne prijestupne godine. To među ostalim znači da bi rođendani praznici i blagdani uvijek bili na iste dane. Njihova bi godina imala 364 dana, ali bi svakih pet, šest godina trebao biti jednotjedni mini mjesec kako bi se održala usklađenost sa solarnim ciklusom, pa nam, uz takvo rješenje, više ne bi trebale prijestupne godine.
Predvidljivost dana uštedjela bi, smatraju idejni tvorci tog kalendara, milijarde svake godine. Čini se da bi od toga ovaj put mogli imati koristi i pojedinci, jer im zajmodavci više ne bi mogli »prekrajati« godinu. Za razliku od nekih prijašnjih pokušala reforme kalendara ovaj ostavlja sedmodnevni radni tjedan netaknutim. Prema Hanke-Henryjevu trajnom kalendaru, kako je nazvan, ako bi Božić 2012. pao na nedjelju, onda bi taj dan bio i 2013. i 2014. i svih sljedećih godina. Rujan bi prema njemu imao 31 dan, kao i ožujak, lipanj i prosinac, a ostali bi mjeseci imali po trideset dana i mini-mjesec svakih pet do šest godina.
Jedan od tvoraca tog kalendara dr. Richard Henry izjavio je da im je želja bila stvoriti stalan i stabilan kalendar koji je posve jednak iz godine u godinu što omogućuje trajno i racionalno planiranje svih aktivnosti tijekom godine, od škole do praznika. »Pomislite samo na to koliko se truda ulaže svake godine na različita organiziranja u svijetu i postaje očitim da bi trajni kalendar mnogima olakšao poslovanje. Jedno bi od očitih olakšanja bilo to što bi praznici padali uvijek jednako u tjednu pa bi se lakše unaprijed planirale obveze«, napominje Henry.
No ekonomska je korist mnogo veća od nabrojenoga, ističe ekonomist dr. Steve Hanke i dodaje da bi profitirala i monetarna politika, jer bi se pojednostavili i financijski izračuni. »Naš je današnji kalendar pun anomalija koje vas u konačnici više koštaju i u ratama kredita, jer nemaju sva obračunska razdoblja jednak broj dana, a prema novom bi kalendaru imala«, kaže Hanke.
Iako ovo nije prvi pokušaj reforme kalendara, Henry napominje da je nauspješniji. »Dosadašnji su pokušaji reforme kalendara propali jer su narušili sedmodnevni radni tjedan što nije dopustivo, jer ugrožava prava onih građana koji slave sabat. Uz novi kalendar toga nema i ciklus je gotovo savršen«, hvale autori svoje djelo.
A pored svih spomenutih ušteda, uštedjelo bi se i na papiru na kojem se potkraj svake godine tiskaju novi i novi kalendari za dolazeću godinu tako da bi se pristajanje uz trajni kalendar moglo pokazati i ekološki ispravnom odlukom.
RPŽ/V