Zagreb – Tvrdnje bivšeg američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha da je SAD dopustio Hrvatskoj da krene u oslobađajuću akciju Oluja zato što je prije toga počinjen pokolj u Srebrenici, kao i da je Hrvatska vojska zaustavljena pred Banjom Lukom zato što su tijekom Oluje počinjeni zločini, demantira dvoje svjedoka tih događaja:
tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić i zamjenica predstojnika Ureda predsjednika, ujedno savjetnica predsjednika Tuđmana za politička pitanja Vesna Škare-Ožbolt.
Oboje tvrde da se od SAD-a nije tražilo, pa tako ni dobilo, zeleno svjetlo za Oluju, ali priznaju da su Amerikanci zaustavili HV i Armiju BiH pred Banjom Lukom, ali iz sasvim drugih razloga od onih koje spominje Galbraith.
– Jako me iznenadio intervju koji je Galbraith dao beogradskom Nedjeljniku. Ne znam jesu li to autentične izjave, ali znam da je na dan kada je počela Oluja bio na odmoru, i to na brodu u Opatiji ili Ičićima. Nazvao me oko 9 sati ujutro i pitao što se zbiva. U podne je došao k meni u Ured predsjednika – kaže Škare Ožbolt pitajući zar bi bilo moguće da je akciju Oluja odobrio SAD, a da njihov veleposlanik u Hrvatskoj o tome nije imao pojma.
– Hrvatska je već rekla da će pokrenuti vojno-redarstvenu akciju oslobađanja svoga teritorija ako ne bude dogovora. Ali Hrvatska za akciju nije tražila zeleno svjetlo. Istina je jedino da su SAD bile prve obaviještene o tome da je Oluja počela – prisjeća se Granić. Dodaje kako se Oluja savršeno uklapala u američki mirovni plan koji je podrazumijevao vojni poraz Slobodana Miloševića, a nakon toga njegovo dovođenje za pregovarački stol. Galbraithovoj tvrdnji kako su Amerikanci zaustavili HV pred Banja Lukom zato “što su se Hrvati u Krajini onako ponašali, činili zločine, ubijali civile i palili njihove kuće, a da nisu, vjerojatno bi imali prešutnu dozvolu SAD-a da nastave vojnu akciju”, Granić potpuno odbacuje.
– Svjedok sam tih događaja. Amerika je pratila akciju, uključujući i zbivanja u BiH. Kada su snage HV-a i Armije BiH došle 23 kilometra do Banje Luke, nazvao me Warren Christopher, tadašnji američki državni tajnik, i tražio da predsjedniku Tuđmanu prenesem zahtjev da stanemo. Tražio sam još tri dana objašnjavajući da nam toliko treba da konačno završimo rat, ali je on to odbio – kaže Granić i nastavlja kako su Christopherovi argumenti bili da će, ako se nastavi akcija, otići još 350.000 Srba, da će to biti humanitarna katastrofa i da će se Srbija dodatno radikalizirati te će se morati uključiti i NATO koji će štititi izbjeglice.
– Rekao sam mu kako mislim da je to loše, ali da ću prenijeti predsjedniku – prisjetio se Granić.
Odmah je, kaže, nazvao Tuđmana, ali mu je tajnica rekla da je zauzet. Za 20 minuta Tuđman mu se javio. U međuvremenu je razgovarao s američkim mirovnim posrednikom Richardom Holbrookeom koji je također tražio zaustavljanje pred Banjom Lukom, s argumentima kao i Christopher. Razmatrajući stvari u širem kontekstu Tuđman je, kaže Granić, zaustavio vojsku.
– Zaustavio je ulazak u Banju Luku da ne bi komplicirao političke odnose – kaže Škare-Ožbolt i dodaje da ulazak u grad ne bi prouzročio egzodus civila jer je bio prazan. Odbacuje i Galbraithove teze da je akcija stala zbog zločina u Oluji.
– Do Banje Luke došlo se dok je Oluja još trajala, a svi zločini dogodili su se nakon završetka akcije – podsjeća V. Škare-Ožbolt.
Granić navodi kako mu je Galbraith nakon vojnih akcija rekao da smatra kako je njegova Vlada pogriješila kada je HV i Armiju BiH zaustavila pred Banjom Lukom.
RPŽ/VL